Saracin: Migranti u Njemačkoj su beskorisni

Tilo Sarrazin svojim je izjavama prešao granice. Zbog toga je njegov poslodavac povukao konsekvence i degradirao ga smanjivši mu ovlašćenja. Osobito zbog toga što nije zadaća Uprave Njemačke savezne banke da se upušta u aktualnu debatu o migrantima u Njemačkoj. To što veliki dio njemačkog stanovništva dijeli Sarazinovo mišljenje ne znači da on u svemu ima pravo. No, ponešto je tačno od onoga što je Sarazin kritikovao.

Iako je on vjerovatno o ovoj temi više neće govoriti, debata se nastavlja. I dobro je da je tako.

I pored svih opravdanih negodovanja zbog Sarazinovog tona, odabira riječi i paušalne kritike njegova polemika je signal koji je probudio njemačku javnost. Da li je u Njemačkoj godinama vođena pogrešna politika kada je riječ o integraciji stranaca? Zašto Nijemcima tako teško pada sebi priznati da je Njemačka useljenička zemlja? Što se mora desiti da bi mjere integracione politike bile zaista djelotvorne i da bi obuhvatile svakoga ko se osjeća udobno u paralelnim društvima?

Ne postoji generalni problem

Sarazinove sporne izjave pokrenule su neophodnu debatu koja se zbog pogrešno shvaćene političke korektnosti radije gura pod tepih. Jedno se mora na početku reći: Njemačka nema generalni problem sa svojim useljenicima. Već sa jednim malim dijelom useljenika, prije svih socijalno slabih i neobrazovanih useljenika iz Turske. Onaj ko postojanje paralelnih društava u velikim njemačkim gradovima kritizira postaje vrlo brzo označen kao neprijateljski raspoložen prema doseljenicima. S druge strane migrantska udruženja odviše zatvaraju oči pred činjenicom da je okorjela tradicija nekih useljeničkih porodica u koliziji sa njemačkim Ustavom. Njemačko društveno uređenje se u konačnici ne bazira na segregaciji, već na obrazovanju, vjerskoj toleranciji i komunikaciji.

Debata se odvija oko osnovnog pitanja: Koliko integracije treba Njemačka? U svakom slučaju više nego što je to trenutno slučaj. Jedan veliki korak u tom pravcu su samiti o integraciji koji se od 2006. godine održavaju pod okriljem Ministarstva unutarnjih poslova, a na kojima su za istim stolom bili članovi brojnih udruženja koja okupljaju migrante, te predstavnici institucija i preduzeća. Zahvaljujući ovim sastancima dogovorene su brojne mjere kao što su kursevi integracije na kojima učesnici mogu ovladati znanjem ne samo njemačkog jezika, već i poznavanjem političkog sistema.

Na ove kurseve se ne dolazi samo dobrovoljno. Vlasti mogu od migranata zahtijevati da obavezno pojsećuju takve kurseve. Onaj ko se protivi mora računati sa tim da će mu naprimjer biti smanjena socijalna pomoć. Ono što nedostaje sa ovih sastanka jest određeni vremenski period i vremenski okvir za ove i druge mjere u cilju integracije. To moraju vrlo brzo usvojiti gradske i pokrajinske vlasti. Nije isključeno da se diskusija o ovoj osjetljivoj temi na taj način vrati tamo gdje treba biti otovoreno vođena: u strukture vlasti, a ne da ostane priča za kafanske stolove.

Autor: Verica Spasovska

Odg. urednik: Svetozar Savić