Scenario holokausta

Ponekad pomaže slučaj. U martu 1947. službenici Ministarstva spoljnih poslova odgovaraju pred tribunalom za ratne zločine u Nirnbergu . U okviru istrage, Robert Kempner dolazi do značajnog otkrića. U masi pisanog nasljeđa nacističke ere, jedan spis izazva radoznalost zamjenika glavnog tužioca: Crveni pečat, jasan i čitljiv – „Državna tajna". Slijedi 15 stranica teksta pod bezazlenim nazivom „Zapisnik sa sastanka". Upravo to je dokaz sistematskog uništenja evropskih Jevreja. Radi se o zapisniku sa takozvane Vanzejske konferencije, održane 20. januara, 1942. To je šesnaesta kopija zapisnika, jedina koja je sačuvana od ukupno 30.

Mladi, obrazovani, ambiciozni

U vrijeme ručka, na poziv Rajnharda Hajdriha, šefa zloglasnog Glavnog ureda za bezbjednost Rajha (RSHA), u vilu u otmjenoj četvrti Groser-Vanze u predgrađu Berlina, dolazi 15 muškaraca: SS oficiri, državni sekretari i rukovodeći ljudi nacističke uprave. Njihova imena nisu poznata, ali skoro svi su mladi i obrazovani. Svaki drugi je doktor nauka. Iznad svega – oni su ambiciozni. Napolju je dvanaest stepeni ispod nule, sastanak traje oko dva sata.

Za one manje zainteresovane za istoriju, takozvana Vanzejska konferencija je trenutak kada donijeta odluka o Holokaustu. Međutim, to je pogrešno iz dva aspekta. Prvo: tog dana nije donijeta nijedna odluka. To je bio „informativni" sastanak. Drugo: masovno ubijanje Jevreja već je bilo počelo.

Hajdrih je za stolom imao predstavnike svih relevantnih institucija. Radilo se o koordinaciji planiranih deportacija i masovnih ubistava i o tome da se sve stavi pod odgovornost Hajdriha. To se vidi i po prvoj rečenici zapisnika: „Imenovanje povjerenika za pripremu konačnog rješena jevrejskog pitanja u Evropi". Bio je to veliki skok u karijeri Hajdriha.

Pola miliona jevrejskih žrtava prije konferencije

Mada mnogi to tvrde, 20. januar 1942. ne označava početak organizovanog masovnog ubijanja Jevreja. U mjesecima prije Vanzejske konferencije, već je ubijeno – najčešće streljano – pola miliona Jevreja, među njima i žene i deca, posebno u oblastima Sovjetskog Saveza koje je njemački Vermaht okupirao od ljeta 1941.

Odavno je bilo naznaka namjere da se Jevreji unište. Još 30. januara 1939. Hitler je nedvosmisleno rekao da će u slučaju rata „međunarodno jevrejstvo" biti uništeno. Kada je 22. juna 1941. počeo rat protiv Sovjetskog Saveza u kojem je osvojen veliki dio te zemlje, nakon samo par mjeseci, pod vlašću nacističke Njemačke našli su se milioni ne-njemačkih Jevreja.

Stručnjak za Holokaust i istoričar Mihael Vilt to smatra prekretnicom u politici progona Jevreja. Naime, više od jedanaest miliona Jevreja više nije bilo moguće poterivati i prisiljavali na emigraciju. „U skladu s tim, planovi za 'oslobađanje' Rajha od Jevreja, postajali su monstruozniji, gigantskiji", kaže Vilt.

Ajhman, krunski svjedok

Zapisnik na petnaest stranica ne opisuje konkretno kako su nacisti htjeli da unište Jevreje. Međutim, „evakuacija na istok" zapravo podrazumijeva uništenje. Adolf Ajhman, glavni saradnik Hajdriha i učesnik konferencije, mnogo godina kasnije to je bez okolišanja priznao. Nakon njegove spektakularne otmice u Argentini koju su izvele izraelske obavještajne službe, na suđenju u Jerusalimu 1961. godine, na pitanje o čemu se razgovaralo u vili, on je rekao: „Razmatrani su različiti oblici ubijanja".

„Mada se u jedinom primerku zapisnika koriste formulacije kao 'odgovarajuće tretirati', taj dokument predstavlja izuzetak u smislu jasnoće namjera", siguran je istoričar Piter Longerih. Jer, kaže, učešćem na konferenciji, zločin vijeka su podržali svi: SS, ministarstva pravosuđa, unutrašnjih i spoljnih poslova, odbrambena industrija, partija. Uprkos tome, vodeći nacisti su poslije 1945. godine govorili da o svemu tome ništa nisu znali. Među takvima su bili i Herman Gering, ali i Alfred Rozenberg, jedan od vodećih ideologa nacista i ministar za okupirane istočne teritorije.

Rajnhard Hajdrih, koji je ubijen u jednom atentatu nekoliko mjeseci nakon konferencije, pored direktnog istrebljenja evropskih Jevreja imao je još jedan plan. U slučaju pobjede nad Sovjetskim Savezom, planirao je da Jevreje masovno koristi za izgradnju puteva na istoku. Na sedmoj stranici zapisnika piše: „…pri čemu bi nesumnjivo veliki dio otpao prirodnim putem". A „ostatak" se mora „odgovarajuće tretirati".