Seksualno zlostavljanje i odgovornost bivšeg pape

Bivši papa Benedikt XVI., Joseph Ratzinger (95), je u vrijeme dok je bio na poziciji nadbiskupa minhenskog i frajzinškog (1977.-1982.) u barem četiri konkretna slučaja povezana sa seksualnim zlostavljanjem maloljetnika pogrešno postupao, a njegove tvrdnje da nije ništa znao o posebno ozbiljnom slučaju svećenika Petera H. su malo vjerojatne - to se tvrdi u izvještaju minhenske odvjetničke kancelarije "Westphal Spilker Wastl" (WSW). Na istraživanju o „seksualnom zlostavljanju maloljetnih lica i odraslih štičenika“ u Nadbiskupiji München-Freising se radilo godinama. Istraživano je razdoblje od 1945. do 2019.
Kada se radi o Ratzingeru, njemu se između ostalog predbacuje da je dvojcu svećenika, koji su zbog seksualnog zlostavljanja maloljetnika bili pravomoćno osuđeni pred sudovima, ostavio u službi i to kao dušebrižnike. U okviru i mogućnosti crkvenog prava protiv njih nije poduzeto ništa, a naspram žrtava nije bilo nikakve brige, navodi se u izještaju predstavljenom ovog četvrtka. 

Odgovornost trojice kardinala

Minhen je veoma važna i jedna od finansijski najjačih biskupija u Njemačkoj. Ali, prije svega: iz istražnog perioda, koji je širi od dosadašnjih studija, još uvijek su u životu tri nadbiskupa, koji su svi bili kardinali ili su to još uvijek. Papa emeritus, koji nakon povlačenja sa trona svetog Petra ima još samo svoje svjetovno ime, a izborom na funkciju pape je izgubio i svoju kardinalsku titulu, nadbiskupijom je upravljao od 1977. do 1982.

Nakon njega je došao karidnal Fridrih Veter (93), koji je na toj poziciji ostao do 2008, a od tada Nadbiskupiju Minhen-Frajzing vodi kardinal Rajnhard Marks. On je od 2014. do 2020. bio predsjedavajući i Biskupskoj konferenciji Njemačke. Na kraju, svaki biskup je odgovoran za ono što se događa u njegovoj biskupiji.

Podsjećanja radi: početkom 2011. zahvaljujući hrabrosti trojice nekadašnjih učenika berlinskog Kanizijus koledža, jedne jezuitske škole, razotkriveno je seksualno zlostavljanje u crkvi širokih razmjera. Zločini koje su počinili ljudi iz redova crkve, sa ogromnim brojem žrtava, tada su već uveliko bili poznati iz Irske i Sjedinjenih Američkih Država, a kasnije je usljedio niz drugih zemalja. Njemački biskupi od 2011. pokušavaju da se s tim suoče, a pri tom ne prepuštaju kontrolu i obradu dokumenata državi.

Na tragu počinilaca preko personalnih akata

Eksperti iz različitih institucija su od 2014. do 2018. istraživali personalna dokumenta njemačkih biskupija u periodu od 1946. do 2014. Ali, nije se mogao imati uvid u sva akta. Pri tom je u nekim slučajevima dokumentacija bila nepotpuna. Stručnjaci su na kraju saopštili da je 4,4 odsto sveštenika čiji su dosijei pregledani bilo osumnjičeno za sekusalno zlostavljanje. Otprilike više nego svaki 23. sveštenik. Bilo je govora o najmanje 3.677 žrtava i 1.670 sveštenika i drugih crkvenih ljudi, koji se smatraju počiniocima.

Od tada su dobre dvije trećine od 27 njemačkih biskupija počele sa izradom studija, od kojih su neke već objavljene. I stalno se otkrivaju novi slučajevi zlostavljanja, koji prema njemačkom pravu nisu zastarjeli i onda se njima dalje bave pravosudni organi. Nerijetko su to novinarke i novinari, koji zajedno sa žrtvama otkrivaju nove slučajeve.

Dosije u kardinalovom „Ormaru za otrove"

Kelnska nadbiskupija izazvala je nacionalnu pometnju tokom rada na studiji. Takođe i zbog toga što je konzervativni kardinal Joahim Majsner, koji je do 2014. bio na funkciji a umro 2017, čuvao dokumente sveštenika, koji su činili zločine u dosijeu pod nazivom „Braća u magli“ u jednom „Ormaru za otrove“. I to van personalnih dokumenata biskupije. Na kraju je nadbiskupija, takođe i zbog studije, zapala u duboku krizu što je na rezultiralo ogromnim nepovjerenjem prema Majsnerovom nasljedniku kardinalu Rajner Mariji Velkiju. Takođe je veliki broj ljudi napustio Katoličku crkvu u Njemačkoj.

Pred sudom u Kelnu je u toku proces protiv 70-godišnjeg sveštenika U., koji je seksualno zlostavljao djecu i dugo nije bio zaustavljen. Na sudu su, i ove nedjelje, kao svjedoci morali da se pojave visoki funkcioneri nadbiskupije, kao i jedan aktivni nadbiskup. I ponovo se radi o odgovornosti, a možda i o krivici.

Sveštenik, koji studiju iz Minhena čini tako spektakularnom se ne zove sveštenik U. već sveštenik H. iz Biskupije Esen. Ova biskupija je željela da se otarasi ovog čovjeka koji je zlostavljao ministrante. Tako je još 1980, za vrijeme nadbiskupa Racingera, molila Nadbiskupiju Minhen-Frajzing da prihvati pedofilnog sveštenika Petera H. Trebalo je da ide na terapiju.

H. tada prelazi u Bavarsku, gdje ubrzo ponovo počinje da radi kao dušebrižnik i ponovo zlostavlja djecu. 1986. ga osuđuje jedan državni sud. Nadbiskupija ga potom prebacuje na drugo radno mjesto. A on nastavlja po starom i ponovnim zlostavljanjem, što je postalo poznato tek 2000. godine. Peter H. danas živi u svojoj matičnoj Biskupiji Esen. Ovaj sveštenik je seksualno zlostavljao ukupno najmanje 28 maloljetnih lica.

"Ranžirna stanica" za sveštenike koji su činili zločine

Primjer sveštenika H. osvjetljava praksu nekih, ne tako malog broja njemačkih biskupa posljednjih decenija sa sveštenicima koji su počinili krivična djela. Tako bi ih ili u okviru biskupije prebacili na drugo mjesto ili na prečac u drugu biskupiju. Stručnjak za kanonsko pravo govori o „ranžirnoj stanici“, koja je funkcionisala godinama.

U današnjem vještačenju se radi i o tome, da se ustanovi ko je odgovoran za to što je ovaj sveštenik iz Esena prebačen u Bavarsku gdje je ponovo radio kao dušebrižnik. A o njegovoj kriminalnoj strani u novoj župi niko nije znao ništa.

S obzirom da se radi o nadležnosti i mogućoj odgovornosti kardinala Racingera, kasnijeg pape Benedikta XVI (2005-2013), ne prate sve ovo sa interesovanjem samo njemačke novinarke i novinari, ili oni iz Rima. Jer, onog trenutka kada bude objavljeno nešto o Racingeru, o tome će se sigurno izvještavati na desetine različitih jezika.

Sam Racinger, kako je saopšteno prošle nedjelje, dostavio je advokatskoj kancelariji koja je radila istraživanje „“Vestpfal Spilker Wastl“ sopstvenu izjavu na 82 stranice. Jer, ipak se radi o rastvjetljavanju zločina i ugledu, ali i o onome što će stajati u nekrologu te o posthumnoj slavi.

Žrtve seksualnog zlostavljanja sa pomiješanim osjećanjima gledaju na novu studiju. Portparol grupe žrtava „Ćoškasti sto“, Matijas Kač za DW je izjavio da se radi o „beskrajnoj priči“. „Jer, biskupi nisu željeli da iz svojih ruku prepuste kontrolu advokatskim kancelarijama koje su sami angažovali.“

A minhenska studija je isto tako jedan „naručeni posao“. Takođe je izjavio da ga „intrigira da li će se ukazati na druga mjesta zločina, zločince i odgovorne u slučaju H, kao i o neuspjehu trojice kardinala Racingera, Vetera i Marksa u postupanju sa ovim zločincem“.

Kač pak kaže da ne može da dočeka „kada će konačno bavarski parlament i njemački Bundestag da uvide, da se ne smije dopustiti da crkva sama radi na rasvjetljavanju ovih slučajeva“.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu.