Sigurna budućnost "Dinastije Asad"
13. februar 2012Arapska liga, koja i dalje pokušava nešto da učini u rješavanju konflikta, nije makla ni korak naprijed. Nedavno se uključila i Al Kaida koja ohrabruje pobunjenike da nastave borbe. No, Bašar al Asad i njegov vojni aparat ostaje netaknut i i dalje nastavlja brutalnošću i zastrašivanjem protiv svih protivnika režima.
U međuvremenu Homs vapi u pomoć. Raketama i ruskim tenkovima T-72 armija i dalje puca na pobunjenike. Vojska je okosnica Asadovog režima. Njegova mašinerija smrti pomaže mu da opstane. Mreža koju čini autokratsko vođstvo, svuda prisutne tajne službe, specijalne snage i razgranata državna birokratija drži Siriju pod kontrolom.
Na goloruke demonstrante
Asadovog brata Mahera mnogi smatraju sadistom. Postoji i jedan video zapis na kojem se vidi kako svojim rukama puca na nenaoružane demonstrante. Maher takođe važi i za pravog vrhovnog komandanta. On, kako bi sačuvao vlast, stoji na čelu Republičke i Predsjedničke garde, Četvrte tenkovske divizije - a uz sve to ima i sopstvenu tajnu službu. Ona je odana režimu, odlično obučena i mnogo bolje opremljena od 300.000 regularnih vojnika.
Maher al Asad je oformio specijalne snage. Opisuju ga kao izuzetno inteligentnu, dobro organizovanu i okrutnu ličnost. Otac Hafez je još 1970. uredio budućnost "Dinastije Asad": Bašar, pomalo stidljiv, ali artikulisan politički lider i Maher, grubi izvršilac.
Dezerteri takozvane Slobodne sirijske armije su pak skoro isključivo obični vojnici i podoficiri. A prema sopstvenim i neprovjerenim podacima ima ih oko 20.000, što nije ni deset odsto od broja vojnika u regularnoj sirijskoj vojsci. Njihova organizacija i oprema je znatno lošija nego u Asadu odanim jedinicama, kojima, zahvaljujući ruskoj pomoći, stoji na raspolaganju bezgranično mnogo oružja i municije.
Manjina gospodari
Akcija protiv ustanika je stvar koju sprovodi Bašarov brat Maher ili njegov zet Asef Šavkat, zamjenik šefa armije. On je decenijama kontrolisao Liban, koji su okupirale sirijske trupe, a postoji i sumnja da on stoji iza atenata na bivšeg libanskog premijera Haririja. Asad se već ranije pobrinuo da stvari slučajno ne izmaknu kontroli, tvrdi Hilal Kašan sa američkog univerziteta u Bejrutu.
"70 procenata oficira koji zauzimaju ključne pozicije u vojsci su iz vladajuće manjine alavita. Za to se režim pobrinuo decenijama ranije."
Alaviti pripadaju jednom vidu šiitskog islama i oni čine svega oko 10 odsto sirijskog stanovništva. Na čelu sa Asadovom porodicom, i njihovim krugom moći u politici, službama bezbjednosti i državnoj Bat stranci, oni gospodare zemljom. Dominantna manjina zna šta joj se sprema ukoliko opozicija osvoji prednost. Brutalnost i zastrašivanja su uvijek bile odlike režima. Sin Bašar nastavlja beskrupuloznu tradiciju svog oca. Ustanak Muslimanskog bratstva prije 30 godina u Hami krvavo je ugušio bombardujući do smrti 30.000 ljudi. Sin, danas u Homsu, ne postupa ništa drugačije.
No, kada se razmišlja o eventualnoj vojnoj intervenciji, međunarodnoj zajednici je jasno šta znači upetljati se sa Asadovim aparatom moći. Hilal Kašan kaže: "Troškovi i posljedice takve intervencije bi bili nesagledivi. Asadova armija je mnogo jača od Gadafijeve i smatram da bi vojna akcija bila samoubilačka."
Autor: Ulrih Lajdholt / Svetozar Savić
Odgovorni urednik: Azer Slanjankić