Sirijske izbjeglice konačno u Njemačkoj

U jednom trenutku je Evini Amir svega bilo preko glave. Bez obzira koliko je ona voljela svoj rodni grad Alepo, više nije željela živjeti usred ratom zahvaćenog područja. Njen muž Shirzad Rasho, po zanimanju ginekolog, i ona mogli su na kraju samo još naizmjenično ići na posao, budući da svog malog sina Alana nisu željeli samog ostavljati kod kuće. Ponekad je Evin morala noćiti u svom malom uredu u jednoj firmi za telekomunikacije, jer je put kući bio preopasan zbog borbi.

"Već je i život s jednim djetetom bio težak", priča Evin. A onda je ona ponovno ostala u drugom stanju. "S drugim djetetom - to uopće nije bilo moguće. Nismo imali ni struje ni vode, ponekad nije bilo ni mlijeka ni kruha." Zbog svega toga je obitelj početkom 2013. odlučila napustiti zemlju i prebjeći u Istanbul.

Bijeg autom

"Od Sirije do Turske - to je moguće proći čak i pješice", objašnjava njena sestra Nissrin Emir-Dilbar. Ova učiteljica stranih jezika već četiri godine živi u Njemačkoj i najprije je sasvim službeno i legalnim putem pokušala svoju sestru i njenu obitelj dovesti u zemlju. No to nije bilo moguće. Zbog toga je Evin s još jednim bračnim parom u srpnju 2013. sjela u auto i iz Turske preko čitave Europe došla do Njemačke. Za prvo vrijeme su njen sin i suprug ostali u Istanbulu.

Po dolasku u Njemačku je podnijela zahtijev za azil i smještena je u jedan prihvatni centar u Dortmundu. Nakon što je dobila dozvolu boravka na tri godine preselila se k sestri, a u međuvremenu su joj se pridružili sin i suprug. Početkom 2014. godine je četvoročlana obitelj - u međuvremenu se rodio i mali Alin - konačno dobila mogućnost selidbe u mali vlastiti trosobni stan u Bonnu.

Oni nisu jedine izbjeglice koje pred građanskim ratom u Siriji traže utočište u Njemačkoj. Prema službenim navodima je od proljeća 2013. u Njemačkoj oko 31.000 izbjeglica iz Sirije zatražila dodijelu azila. Osim toga je tijekom prošle godine savezna vlada odlučila prihvatiti dva kontingenta s po 5.000 izbjeglica. Njihov se odabir vrši po jasno određenim kriterijima među kojima važnu ulogu igraju primjerice srodstvo s osobama koje su već u Njemačkoj ili važnost osoba za kasniju obnovu Sirije kada se rat jednom završi. Oni nisu morali postavljati zahtjev za dodjelu azila i odmah su dobijali dozvolu boravka na tri godine.

Uz to je zbog veličine humanitarne katastrofe njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier najavio omogućavanje dodatnom kontingentu od 10.000 izbjeglica iz Sirije useljavanje u Njemačku. To su potvrdili ministri unutarnjih poslova njemačkih saveznih zemalja na svojoj konferenciji 13. juna. To znači da je Njemačka do sada prihvatila 20.000 izbjeglica iz Sirije. Istovremeno je upućen apel drugim evropskim zemljama da i one prihvate veći broj izbjeglica. Od početka sukoba u Siriji 2011. godine je prema navodima UN-a zemlju napustilo oko 2,5 milijuna ljudi, dok unutar granica Sirije ima oko 6,5 milijuna prognanih.

Njemačka: mirnodopska birokracija

Od početka travnja Evina Amir i njen suprug Shirzad Rasho posjećuju integracijske kurseve u Bonnu. Šestogodišnji Alan ide u vrtić. Početkom nove školske godine u kolovozu će krenuti u prvi razred. No s njemačkim jezikom on još uvijek ima problema, kaže njegova tetka. Dosada je on u Njemačkoj pronašao samo jednu prijateljicu, koja govori kurdski. Kada se oni u vrtiću zajedno igraju, i pridruži im se neko njemačko dijete, on postaje vrlo ljubomoran. "Kaže kako tu nikoga nema s kim bi se družio i kako ne razumije njemački. I onda plače", kaže Nissrin.

Za razliku od Alana, mali Alin se u svom domu dobro osjeća. Dok njegova majka priča, on se igra na crnom kauču koji je obitelj dobila na poklon od prijatelja. Uopće: većina namještaja u domu Evine Amir je poklon od prijatelja ili od sestre, poput stola s četiri stolice ili bračnog kreveta. Za sada i Evin i Shirzad od države dobijaju novčanu pomoć, ali njih oboje pokušavaju što prije naučiti njemački i početi raditi.

No tek odnedavno se učenju jezika mogu u potpunosti posvetiti: prije toga su dobrim dijelom bili zabavljeni traženjem stana i brojnim odlascima do ureda za strance. U svim tim prilikama s njima je Nissrin koja im pomaže u prevođenju. No ona je i inače angažirana: pomaže mnogim sirijskim izbjeglicama u okviru aktivnosti kurdske udruge YASA.. Tamo se dobrovoljno angažira i pomaže novopridošlima, prije svega u pokušajima da izađu na kraj s njemačkom birokracijom. Tako na primjer u Siriji ne postoji ured za prijavu boravka. Ponekad je sa službenicima vrlo naporno. Ali zato ovdje u Njemačkoj vlada mir. "Tu je moguće živjeti u slobodi", kaže Evin. "Ja tu svaki dan s djecom mogu ići u park. U Siriji to nije moguće."

Sve je ostavljeno

Kada obitelj ne ide u park, Alan se igra sa svojim tablet-kompjuterom. Njega su mu roditelji kupili još u Siriji - kako bi zaboravio na buku rata pred kućnim vratima. Kada je u Alepu na njemu gledao crtane filmove, rafali iz strojnica i eksplozije bombi su bile daleko, daleko.

No osim tog tableta Evin i Shirzad nisu gotovo ništa više mogli ponijeti iz Sirije. Bijeg najprije u Tursku, a potom u Njemačku, nije ostavljao puno mjesta za sentimentalnosti. Oni sa sobom nisu ponijeli čak ni fotografije, primjerice Evininog i Shirzadovog oca a obojca su poginula prošlog kolovoza u ratu. Na pitanje što im iz Sirije najviše nedostaje, Evin odgovara, bez da jos sestra mora prevoditi: "Sve!". I plače. Ona se želi vratiti, što prije - ali tek kada tamo ponovo sve bude kao ranije.