SIRIJSKI LIRICAR U HOLANDSKOM EGZILU
14. novembar 2003Oglas
1992 je Sud za državnu sigurnost u Siriji podigao optužnicu protiv pjesnika Faradža Bairaktara. Optužnica je glasila: planiranje državnog prevrata, širenje lažnih vijesti te nepriznavanje ciljeva revolucije iz 1963, koju, uzgred receno, van Sirije kvalifikuju kao puc.
Do tada je pjesnik Bairaktar u zatvoru proveo vec 5 godina. Nova presuda je glasila: 15 godina strogog zatvora.
Ovaj književnik je rodjen 1951, studirao je u Damasku arapsku knjiženost a do drugog odlaska u zatvor objavio je dvije knjige. On ce u zatvoru provesti još dugih osam godina. 35 arapskih pisaca i njihovih kolega koji žive na zapadu uspjelo je 2000-te godine ispolsovati pjesnikovo puštanje na slobodu. Na poziv holandskog PAN-a Faradž Bairaktar danas živi u Holandiji. On se sjeca prvog hapšenja, 1978. Razlog hapšenja - izdavanje jedne literarne sveske.
"Bio sam u grupi mladih pisaca, koji su pisali pjesme i kratke price. Nije ih bilo moguce objaviti, postojale su samo oficijelne režimske novine. Svi izdavaci su bili jako oprezni, jer su postojale brojne nevidljive linije koje covjek nije smio prekoraciti. Dakle nismo imali prostora za objavljivanje. Tim literarnim sveskama željeli smo zaobici zabranu".
Uprkos svemu prva pjesnicka knjiga Faradža Bairaktara izašla je 1979 pod naslovom "Nisi sam". Vec sa sljedecom knjigom je postao poznat. Nakon prve zatvorske kazne pjesnik nije ni slutio da ce se ubrzo vratiti u zatvor. Njega je režim progonio zbog pripadnosti Komunistickoj radnickoj partiji koja je okupljala nezadovoljnike, studente i lijeve intelektualce.
U zatvoru je Bairaktar mucen, no teški zatvorski uslovi ga nisu slomili, niti su mu oduzeli lirsku, stvaralacku volju:
"Odmah nakon prvog mucenja, moje me je tijelo prislililo da razmislim, sjetio sam se starog arapskog pjesnika Malika bin Ar-Raiba, koji je napisao elegiju o sebi. Tako se i u meni zacela pjesma. To je bio dijalog sa starim pjesnikom. Zamislio sam da me posjetio u celiji".
Kako je uopšte moguce sastavljati pjesme u takvim uslovima. Faradž Bairaktar objašnjava:
"Sacinjavajuci stihove, ucio sam ih napamet tako što sam ih govorio naglas, kao da ih nekome recitujem. Išao sam stih po tih, strofu po strofu. Kada bih okoncao jednu cjelinu, ponavljao bih je toliko dugo dok je ne bi naucio napamet. Onda sam nastavljao".
11 mjeseci nakon hapšenja Faradž Bairaktar je premješten u ozloglašeni pustinjski zatvor u Palmiri. Cim je opet bio premješten u drugi zatvor u kojem su uslovi bili nešto povoljniji, prijatelji su mu prokrijumcarili papir i olovku. Tako je nastala treca pjesnicka zbirka. Prije tri godine je Bairaktar pušten na slobodu. Od tada on zapisuje samo one pjesme koje je naucio napamet u drugim zatvorskim danima i nocima. Njegova prva zbirka nakon puštanja na slobodu nosi naziv "Azijski muzicki komadi".
"Do sada nisam objavio ni jednu jedinu pjesmu, koja nije nastala u zatvoru. Uskoro cu objaviti tri ili cetiri knjige, no u njima ce biti iskljucivo zatvorske pjesme".
Do tada je pjesnik Bairaktar u zatvoru proveo vec 5 godina. Nova presuda je glasila: 15 godina strogog zatvora.
Ovaj književnik je rodjen 1951, studirao je u Damasku arapsku knjiženost a do drugog odlaska u zatvor objavio je dvije knjige. On ce u zatvoru provesti još dugih osam godina. 35 arapskih pisaca i njihovih kolega koji žive na zapadu uspjelo je 2000-te godine ispolsovati pjesnikovo puštanje na slobodu. Na poziv holandskog PAN-a Faradž Bairaktar danas živi u Holandiji. On se sjeca prvog hapšenja, 1978. Razlog hapšenja - izdavanje jedne literarne sveske.
"Bio sam u grupi mladih pisaca, koji su pisali pjesme i kratke price. Nije ih bilo moguce objaviti, postojale su samo oficijelne režimske novine. Svi izdavaci su bili jako oprezni, jer su postojale brojne nevidljive linije koje covjek nije smio prekoraciti. Dakle nismo imali prostora za objavljivanje. Tim literarnim sveskama željeli smo zaobici zabranu".
Uprkos svemu prva pjesnicka knjiga Faradža Bairaktara izašla je 1979 pod naslovom "Nisi sam". Vec sa sljedecom knjigom je postao poznat. Nakon prve zatvorske kazne pjesnik nije ni slutio da ce se ubrzo vratiti u zatvor. Njega je režim progonio zbog pripadnosti Komunistickoj radnickoj partiji koja je okupljala nezadovoljnike, studente i lijeve intelektualce.
U zatvoru je Bairaktar mucen, no teški zatvorski uslovi ga nisu slomili, niti su mu oduzeli lirsku, stvaralacku volju:
"Odmah nakon prvog mucenja, moje me je tijelo prislililo da razmislim, sjetio sam se starog arapskog pjesnika Malika bin Ar-Raiba, koji je napisao elegiju o sebi. Tako se i u meni zacela pjesma. To je bio dijalog sa starim pjesnikom. Zamislio sam da me posjetio u celiji".
Kako je uopšte moguce sastavljati pjesme u takvim uslovima. Faradž Bairaktar objašnjava:
"Sacinjavajuci stihove, ucio sam ih napamet tako što sam ih govorio naglas, kao da ih nekome recitujem. Išao sam stih po tih, strofu po strofu. Kada bih okoncao jednu cjelinu, ponavljao bih je toliko dugo dok je ne bi naucio napamet. Onda sam nastavljao".
11 mjeseci nakon hapšenja Faradž Bairaktar je premješten u ozloglašeni pustinjski zatvor u Palmiri. Cim je opet bio premješten u drugi zatvor u kojem su uslovi bili nešto povoljniji, prijatelji su mu prokrijumcarili papir i olovku. Tako je nastala treca pjesnicka zbirka. Prije tri godine je Bairaktar pušten na slobodu. Od tada on zapisuje samo one pjesme koje je naucio napamet u drugim zatvorskim danima i nocima. Njegova prva zbirka nakon puštanja na slobodu nosi naziv "Azijski muzicki komadi".
"Do sada nisam objavio ni jednu jedinu pjesmu, koja nije nastala u zatvoru. Uskoro cu objaviti tri ili cetiri knjige, no u njima ce biti iskljucivo zatvorske pjesme".
Oglas