261011 Rohstoffe Aktionsbündnis

Litijum za baterije, zlato za mobilne telefone, telur i indijum za solarne sisteme, volfram za čelik, dijamanti za nakit i bušilice: Njemačka skoro sve industrijske sirovine uvozi iz zemalja u razvoju. Zbog globalnog natjecanja za ovu rijetku robu, rastu i cijene sirovina: Njemački proizvođači strahuju od nestašice.

Čak i ako cijene na svjetskom tržištu i dalje rastu, mnogo troškova se ne naplaćuje. Eksploatacija sirovina je često popraćena štetama po okoliš i kršenjem ljudskih prava, a dobit ide u džepove korumpiranih političara iili se njome finansiraju oružani sukobi. Nekoliko nevladinih organizacija iz Njemačke stoga zahtijeva obvezujuće socijalne i ekološke standarde za firme duž cijelog opskrbnog lanca. Savez smatra za to odgovornom državu, ali i potrošače.

"Trenutno je problem da većina potrošača u Njemačkoj ili Europi ne zna tačno, odakle sirovine dolaze te da mnoge tvornice koje ovdje posluju sa metalom nemaju pregled nad cijelim lancem snabdijevanja. To je dovelo do toga da se u mnogim područjima rudarstva vrlo malo obraća pažnja na ljude koji tu žive, jer nikoga to zapravo i ne zanima", kaže Friedel Hütz-Adams iz Instituta "Južni vjetar". On je koautor studije "Na tlu činjenica." Za potrebe studije, Hütz-Adams i njegove kolege su promatrali nekoliko rudarskih mjesta na tri kontinenta i svuda su naišli na ozbiljne probleme.

SAD otišle korak naprijed u odnosu na EU

Proizvođači moraju da se pobrinu za osiguravanje transparentnosti, kaže on. Zahvaljujući američkom zakonu „Dodd-Frank-Acts", stvar je pokrenuta s mrtve tačke. Zakon obavezuje američke, ali i strane firme, koje kotiraju na američkoj berzi, da otkriju, odakle su dobile svoje sirovine i koliko su platiti vladama za koncesije. I njemački proizvođači su tako pod pritiskom, kaže Hütz-Adams, jer su usko povezani sa američkim tržištem. Njemačke firme se brane i rukama i nogama da vlada ne usvoji taj zakon.

"Stotine hiljada računara i mobilnih telefona kupljeno je svake godine od strane vladinih agencija, čak i crkvenih vlasti. Ako se ovdje zahtijeva više transparentnosti od dobavljača, što se sada događa, povećat će se pritisak na poduzeća", kaže Hütz-Adams.

Potrošači ne žele "krvave" dijamante

Lena Guesnet iz Međunarodne organizacije za konverzije, BICC, ne želi potcijeniti ni moć potrošača. Primjer: dijamanti koji se dobijaju iz ratnih zona. Pošto vrlo malo ljudi želi nositi "krvav" dragulj na prstu, zlatari se navikavaju da kupci traže takozvani Kimberley certifikata. Ovaj dokument garantuje da pobunjeničke skupine ne profitiraju od trgovine dijamantima. No, gdje nema tužitelja, nema ni suca, žali Guesnet:

"Kada je riječ o industrijskim dijamantima, interes proizvođača je prenizak da bi surađivali s organizacijama civilnog društva i razgovarali o ljudskim pravima i pitanjima zaštite okoliša. Kada se dijamanti nalaze u brusnim pločama ili na vrhu borera, veza sa potrošačem nije tako velika i strah od pritiska od strane potrošača je još manji te stoga industrija ne vidi potrebu za djelovanjem. "

Da li će u EU biti usvojen zakon sličan Dodd-Frankovom - prema američkom modelu? Politika tek mora da donese odluku.

Autorka: Matilda Duda-Jordanova

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić