Skoplje: Istorija za (re)otkrivanje

Burna istorija ovog grada seže dvije hiljade godina unazad. Skoplje, koje danas ima oko 540.000 stanovnika, bilo je dio Osmanskog carstva, zatim Jugoslavije, a od 1991. godine je to glavni grad Republike Makedonije. Od 2009. do 2015. je tadašnja makedonska vlada gradu pokušala dati antički, nacionalno-makedonski izgled. Vladin projekat "Skoplje 2014" je kontroverzan - a ponekad i bizaran.

Iako se spor oko imena države već dugo vodi, ime glavnog grada je sigurno: Skoplje. Grad je osnovan u rimskim vremenima, a nove statue i zgrade se želi pokazati sljedeće: Mi smo Makedonci, potomci Aleksandra Velikog. Ova fontana pokazuje prve faze života drevnog kralja Makedonije i njegove majke. Na stubu u pozadini se vidi njegov otac, Filip II.

Mit o Aleksandru potpalio je svađu sa Grčkom, državom koja je za sebe tražila ne samo ime Makedonije, nego i naslijeđe Aleksandra Velikog. Njegova 23 metra visoka statua u centru Skoplja, koja danas zvanično nosi naziv "Ratnik na konju", ubuduće će imati plaketu na kojoj će pisati da je on Grk - to je kompromis sa susjednom državom.

Arheološki muzej je dizajniran poput drevnog hrama, a srednjevjekovni most odmah pored izgleda sasvim skromno. Ovaj most preko rijeke Vardar povezuje dva sasvim različita dijela grada - moderni i tipični stari balkanski sa uskim ulicama i malim prodavnicama. U starom dijelu danas živi većina Albanaca koja čini oko 20% stanovništva Skoplja.

Justinian I je rođen oko 482 u Taoru, lat.: Tauresium, u blizini današnjeg Skoplja. Rimski car se zalagao za izgradnju i razvoj mnogih balkanskih gradova. Sada se u formi mramorne statue vratio u Skoplje. Ali, čak ni ova velelepna statua ne može sakriti probleme Makedonije, jedne od najsiromašnijih zemalja u Evropi u kojoj je vlada potrošila stotine miliona eura - na izgradnju ovih građevina.

Godine 1963. teški zemljotres je pogodio Skoplje, a zapadni dio grada pretvorio u ruševine. Kenzo Tange, poznati japanski arhitekta je tada stvorio novo lice grada: moderno Skoplje, funkcionalno, jednostavno, izgrađeno od betona. Ali, danas skoro da ne postoji ništa od toga. Umjesto toga, antička iluzija: grčki stubovi i statue su jednostavno izgrađene preko toga.

Najapsurdniji vrhunac ovog insceniranog istorijskog gradskog pejzaža su tri rekonstruisana srednjovjekovna broda koji čvrsto stoje na obalama Vardara - u betonu. Ovi brodovi nikada nisu bili namijenjeni za ove vode i uskoro će biti uklonjeni: ne samo iz estetskih razloga, nego zbog toga što betonski temelji uništavaju tok rječne vode.

Statua Prometeja je izazvala skandal i prije nego je završena 2012. godine: antički heroj je bio potpuno gol! Neke ženske organizacije su to shvatile kao uvredu, a kao opravdanje su navodile da se statua nalazi u parku gdje se često šetaju mala djeca i žene. Pragmatični majstor je potom ovom lukavom grčkom Bogu vješto prekrio "sporni" dio tijela. Sada je Prometej slobodan da pozira u parku.

Skoplje je uvijek bilo trgovački centar i mjesto sastajanja različitih kultura i jezika. U gradu se vide tragovi Vizantije, islama i Osmanskog carstva. Što je za jedne Aleksandar Veliki, to je za druge Skenderbeg: albanski nacionalni heroj koji je prije 500 godina u albanskom gradu Kruja zaustavio proboj Turaka. Sada on odmara na konju u Skoplju.

Spor oko istorijskog naslijeđa ne postoji samo sa Grčkom: car Samuilo (958.-1014.) je razlog za svađu Makedonaca i Bugara. On je za vrijeme svoje vladavine premjestio glavni grad Bugarske iz Sofije u Ohrid. Sada je pitanje da li je on vladao bugarskom državom ili ipak jednom državom Slavena, današnjom Makedonijom? Da bi se stvari smirile, statua će biti premještena u Ohrid.

Porta Makedonija je visoka 22 metra i koštala je 4,4 miliona eura. Trijumfalna kapija je jedan od simbola bivše vlade koja je pronevjerila novac iz državnog budžeta. Sada je na vrhu ove građevine postavljen sat koji broji koliko se pronevjerenog novca vraća u državnu kasu. To je jedna od mjera nove državne vlade.

Ako skočite na glavu u Vardar kao ove dvije dame, sigurno ćete razbiti nos - rijeka je jednostavno previše plitka. Na svu sreću, one su od bronze. "Dvije plivačice" uranjaju u rijeku Vardar koja se preko Grčke - tamo se ista rijeka zove Axios - ulijeva u Egejsko more. Kada bi i susjedne zemlje imale malo više sportskog duha i bile opuštenije jedna prema drugoj...