"Sloboda stampe "-u povodu Svjetskog dana slobode medija

Novinari ostrog pera u diktaturama zive opasno.Oni se progone, prisluskuju,zatvaraju ili cak ubijeju.A sta su njihovi tzv. prekrsaji ?Oni izvjestavaju o korumpiranim politicarima ili privrednim vodjama.Oni istrazuju kako vojska muci civile.Oni javno optuzuju islamisticke propovjednike koji pozivaju na mrznju.Oni otkrivaju kako organizirani kriminal razara drustvo.

Povodom Medjunarodnog dana slobode stampe , organizacije za zastitu ljudskih prava iznose svoje tuzne bilanse:Samo u prva 4 mjeseca ove godine 13 novinara je izgubilo zivot obavljajuci posao, stotine ih je uhapseno ili napadnuto.Kao i dosada, autoritarni vladari negiraju pravo progonjenih novinara na pravednu odbranu.Bilo da je rijec o Rusiji ili drugim zemljama bivseg Sovjetskog Saveza,o vecini zemalja Afrike, Arapskog svijeta,Iranu,Indoneziji ili Kini,novinarima koji nisu poslusnici mocnika, nego se stavljaju na stranu gradjana, zivot je u opasnosti.

Argumenti totalitarnih vladara su slicni i oni uvijek iznova tvrde kako u prinicipu nemaju nista protiv demokratije i nezavisnih medija.Takve izjave se mogu cuti u predsjednickim palatama Uzbekistana, Kine ili Tunisa.Samo,dalje se tvrdi da u tim zemljama ljudi jos nisu zreli za slobodu, i doslo bi do haosa i nemira, kada bi se prepustili sebi samima.U osnovi, totalitarni rezimi se boje gubitka vlasti i zato obeshrabruju narod.

Poljednji izvjestaji medjunarodnih organizacija kao sto su " Reporteri bez granica " , " Human Rights Watch" ili " Amnesty International", potvrdjuju da i dalje dvije trecine covjecanstva zivi u zemljama ogranicene slobode misljenja i stampe.Nazalost ,nema izgleda za poboljsanjem.Nakon okoncanja hladnog rata, mnogi su se nadali da ce novinari u zemljama nasljednicama Sovjetskog Saveza imati vise slobode .No, nada se u medjuvremenu izgubila. Ne postoji ni jedna televizija u Rusiji, koja direktno ili indirektno ne hvali predsjednika Vladimira Putina.Despoti u drugim republikama slijede ovaj primjer.

Argumenti za sputavanje medija, uvijek se lako pronadju.Borba protiv medjunarodnog terorizma u medjuvremenu je stavljena u prvi plan,kako bi se domaci mediji cenzurirali.To je prije svega slucaj u zemljama arapskog govornog podrucja, poput Maroka ili Tunisa.Sloboda medija je ugrozena i u 2004. godini, bilo gdje da se pogleda.Tako u Zimbabveu , od prosle jeseni je zabranjen list " Daily News", poslejdnji neovisni dnevnik.U Kini drzavna cenzura istrazuje Internet, kako bi kriticke tekstove izbacila iz mreze.Kuba se moze pohvaliti da je zemlja u cijim se zatvorima nalazi najvise novinara, njih 30 .U Bangladesu je zabiljezeno najvise napada na novinare.

Takodjer i zapadne zemlje moraju sebi predbaciti krivicu za smrt novinara.Tako je u Iraku zivot izgubilo vise novinara, a neki samo zato sto americki vojnik nije razlikovao objektiv kamere od minobacaca.

Sta dakle uciniti?Organizacije za zastitu ljudskih prava moraju i dalje iznositi u javnost povrede slobode medija , kako bi se vrsio pritisak na rezime.Cesto se medjutim zapadne vlade angaziraju sa poluautoritarnim rezimima, bilo iz sigurnosnopolitickih ili privrednih razloga.Zalostan primjer za to su, navodno izvanredni odnosi izmedju ruske i njemacke ili kineske i njemacke vlade. No, tzv. "realpoliticari" mogu svoje zastave jos vise podizati, ali to ne znaci da hrabri novinari, borci za ljudska prava i politicki angazirani gradjani slobodnih zemalja trebaju slijediti njihov primjer. Sloboda stampe, a time i sloboda covjeka uopste ,isuvise su visoke vrijednosti , da bi se prepustile na odlucivanje cinicima na diplomatskom parketu.