Smiju li se pričati vicevi o crkvi i religiji?

Znate li ovaj vic? "Dva katolička svećenika razgovaraju: hoćemo li mi doživjeti da se ukine celibat? Mi možda nećemo, ali naša djeca hoće!" Neki će se od srca nasmijati kada čuju ovaj vic, dok će se drugi pitati: smije li se ismijavati religija? Da, kaže teolog i novinar Hinrich C. G. Westphal iz Hamburga u svojoj knjizi "Heiter bis heilig" ("Od smiješnog do svetog") u kojoj je skupio najbolje viceve o religiji. "Kršćanski svećenik mora biti veseo", citira Westphal engleskog baptističkog svećenika Charlesa Haddona Spurgeona, jednog od najpoznatijih svećenika 19. stoljeća. Humor i vicevi čine život podnošljivijim i daju ljudima priliku da apstraktnu, a ponekad i zastrašujuću religiju učine opipljivom. Posebno se to odnosi na smrt, što Westphal ilustrira na primjeru: "Velečasni Weigelt se prenuo, kada je u novinama ugledao vlastitu smrtovnicu. On nazove biskupa i kaže mu da pogleda. Biskup  šokirano odgovori: za ime Boga, recite mi: odakle me točno zovete?"

Smijeh u Bibliji

Nitko ne zna je li se biblijski lik Isusa Krista ikada smijao. Novi zavjet ne govori ništa o tome. Isus uvijek pokazuje osjećaje kao što su sreća i tuga, ali o smijanju nema ni slova. Onaj tko traži smijeh i humor "u knjizi nad svim knjigama", mora pogledati stari zavjet. U njemu na primjer Sara, Abrahamova žene, brizne u smijeh nakon što sazna da će u dobi od 90 godina još jednom poroditi dijete, iako to poslije negira. Sve u svemu, biblija je knjiga koja pripovijeda o Boga i njegovim odnosom s ljudima. Da tu nema puno mjesta za humor, sasvim je jasno. No, maštoviti čitatelji na nekoliko mjesta mogu prepoznati situacijsku komediju. Zamislite samo zbunjeni izraz lica, koji je morao imati poslanik Bileam kada je magarica progovorila.

Smijeh u crkvi

Smijeh i humor dugo nisu bili dobrodošli u Crkvi, iako humor s propovjedaonice ima na neki način tradiciju. "Kršćanski humor dolazi uskrsom", kaže Hinrich Westphal. "Uskršnji smijeh" je bio čvrsta institucija u srednjem vijeku. Kad bi se tijekom uskršnje mise začulo "Isus je uskrsnuo!", zajednica bi krenula sa smijehom. Razlog: Isusovo uskrsnuće se pozdravljalo s olakšanjem i beskrajnom srećom. Istovremeno, "uskršnji smijeh" sadrži i određenu dozu likovanja. Smrt i vrag su zbog uskrsnuća izgubili na snazi - i vjernici bi se tome dobro ismijali. "To je smijeh svijeta radi pobjedi nad smrću", smatra Hinrich Westphal. Svećenici srednjeg vijeka su tijekom uskršnje mise svojoj zajednici pričali viceve i smiješne zgode. No, pojedini svećenici su pretjerivali, vicevi postali previše prosti, pa se "uskršnji smijeh" nije više tolerirao.

Humor Pape

"Neka Vam Bog oprosti sve što ste učinili!" Svježe izabrani papa Franjo očito dobro zna kako se može smiriti napetost nakon izbora pape. Jer, ove riječi je navodno rekao kardinalima nakon što je izabran za papu u ožujku 2013. i izazvao smijeh među njima. Vjerske prakse katolika su često teme viceva, pogotovo celibat, ali i Djevica Marija: "U svetilištu mladi čovjek uzbuđeno trči kroz masu ljudi. Sada mogu hodati!, vikao je glasno. Časna sestra mu se obrati puna očekivanja: radi li se o čudu Djevice Marije? Neee, netko mi je ukrao biciklu!"

Ali i s protestantima se često šali: "U protestantskom vrtiću odgajateljica je upitala: draga djeco, što je smeđe, ima dugačak, čupav rep i radosno skače s grane na granu? Mali dječak iz Berlina se javi: inače bi rekao vjeverica, ali znam kako radite ovdje, pa pretpostavljam da je opet mali Isus."

Sich selbst einen Spiegel vorhalten

Hinrich Westphal se sa svojom knjigom želi boriti protiv predrasuda da su "božje sluge na zemlji", dakle svećenici i svećenice, skupina bez smisla za humor. "Sada češće doživim da me nazovu kolege i kolegice i pitaju za neki vic." Tim vicevima oni kasnije začine malo prodiku i stvore opušteniju atmosferu. Ali zašto je humor tako važan za religiju?

Dobar vic, koji stavi ogledalo pred ljude je najbolji način da ih se spusti na zemlju, to zna i iz vlastitog iskustva, kaže Westphal.

Namjera religioznih viceva nije ni pošto povrijediti osjećaje vjernika. "Humor nije ništa drugo nego jedan vid religije - samo onaj tko stoji iznad stvari, može im se i smijati", smatra Westphal. U tom smislu, smijeh je izraziti bogovska stvar, a posebno kad šalimo s religijom.

Autor: Marc Lüpke-Schwarz / Svjetlana Rezo

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić