1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Najnoviji video

Irak Iran Minenräumung

5. novembar 2010

Irak je međunarodnu zajednicu zamolio za pomoć u čišćenju 20 miliona mina. One potiču iz iransko-iračkog rata (1980 - 1988), iz iračkog zauzimanja Kuvajta (1990/91), a posijane su i nakon ulaska trupa SAD-a u Irak 2003.

https://p.dw.com/p/PyOT
U brojnim mjestima je nemoguć povratak stanovništvaFoto: DW
Symbolbild Minen Landminen Minenräumung
Čišćenje minskih polja je posao koji će trajati još godinamaFoto: DW

Do sada je u eksplozijama mina poginulo 8.000 ljudi, od kojih su četvrtina bila djeca. 1,6 miliona Iračana žive na minskim područjima, koja se prostiru na sjeveroistoku zemlje, na površini od 1730 kvadratnih kilometara. Nalazimo se na kurdskoj teritoriji, u Šamiranu, 5 km od granice sa Iranom. Područje je brdovito i kršovito. Salaam Mohammed pokazuje znakove u boji, koji označavaju puteve kojima se smije ići, po drugima su posijane mine.

"Tokom Zalivskog rata su iranske trupe nastojale zauzeti područje poviše brane Darbandikhan. Da su raznijeli ovu branu, Bagdad bi bio poplavljen. Tu su se vodile teške borbe."

Sallam Mohammed radi za međunarodno Savjetovalište za čišćenje mina MAG. Ova humanitarna organizacija već 20 godina pomaže u uklanjanju mina, smrtonosnih ostataka ratova. Problem je, kaže Sallam Mohammed, "...što nedostaju planovi postavljanja mina nekadašnje iračke vojske. Žitelji sela i lokalni eksperti pokušali su sami da se oslobode mina i da ih aktiviraju, ali to im je donijelo više štete nego koristi".

Minska polja postavljana u tri rata

Landminen in Kambodscha
Žrtva nagazne mine: Opasnost vreba godinama nakon prestanka sukobaFoto: DPA

Najprije je iračka vojska osamdesetih godina postavila mine, da bi zaustavila Irance, da bi krajem rata, na pritisak SAD-a morala napustiti područje sjeveroistoka i prepustiti ga Kurdima. Situaciju nije olakšalo što su mine i bodljikave žice nestajale, jer su se opet počele pojavljivati na crnom tržištu. Kao da to nije bilo dovoljno, onda se pojavila kiša i klizišta, što je uticalo da mine promijene svoje prvobitne lokacije. Često su pronalažene na posve drugim mjestima. Sallam Mohammed kaže: "Prošle su decenije od postavljanja mina. Mine su bile zakopane deset centimetara ispod zemlje, ali samo mali broj se još može prepoznati."

S obzirom na to da svaka greška deminera može završiti smrtno, nakon 45 minuta rada slijedi pauza. Ovaj posao zahtijeva najveću moguću koncentraciju. Sve očišćene mine nastoje se ukloniti. Ako njihov transport nije moguć, onda se uništavaju na licu mjesta. U cilju zaštite stanovnika, stalno se upozorava na opasnost od mina, pa čak i za vrijeme molitve petkom.

I Njemačka pomaže

Landminen entschärft
Prikupljene mine pripremljene za uništenjeFoto: Galim Fashutdinow

Njemačka vlada podržava uklanjanje mina u Šamiranu na lokaciji broj 34. Njemački general-konzul u Iraku Stefan Bantle kaže: "Njemačka vlada ima interes da se Irak, a posebno područje naseljeno Kurdima na sjeveroistoku ekonomski razvije i da se izbjeglice, protjerane za vrijeme Sadama Huseina, vrate. A za to je čišćenje mina važan preduslov."

Na kurdskom sjeveroistoku, na obroncima bez drveća i hlada, temperatura nekada dostiže i 50 stepeni celziusa. Pa ipak, posao na uklanjanju mina se nastavlja. Čak i za vrijeme Ramazana.

Autor: Sonila Sand/Jasmina Rose

Odg. ur.: A. Slanjankić