Snaga filma „Pticu ti ne čuješ“: poticaj na razgovor

Kad je 41-minutni film završen i u sali za projekcije sarajevskog Mediacentra se upalila svjetla, kroz gledalište je prostrujao uzdah, dubok i težak. Dokumentarni film „Pticu ti ne čuješ“, mladog Beograđanina Nenada Vukosavljevića, koji već pet godina živi u Sarajevu, neka je vrsta 'simuliranog dijaloga'. U njemu osobe koje sebe smatraju Bošnjacima i Hrvatima, Bošnjakinjama i Hrvaticama, govore o ratu i teškom nasljeđu prošlosti, o mržnji i bolu, o strahovima i nadanjima.

Dvadesetak muškaraca i žena iz Hercegovine i srednje Bosne, gdje je bjesnio hrvatsko-bošnjački sukob, govore o tome šta zamjeraju jedni drugima, kakve su pouke iz rata izvukli, kako je u progonstvu, te kako danas žive sa onima druge vjere i nacije.

Pitanja su bila direktna, a gledalo se pravo u kameru: Ko je počeo rat? Jesu li stvarno Marsovci srušili Stari most u Mostaru? Jesmo li normalni nakon svega što nam se dogodilo? Koji je put ka pomirenju i koliko će vremena biti potrebno?

Kaže Bošnjak, kaže Hrvat

Film je već prikazan u Mostaru i Gornjem Vakufu/Uskoplju. Debate nakon projekcija pokazale su da su ljudi u Bosni i Hercegovini konačno zreli i spremni da se suoče sa svojom nedavnom, teškom prošlošću. Samo prvi kadrovi izmamiće smijeh, kada jedan pripadnik HVO-a kaže: „Ovo su nama napakovali Englezi.“ Kasnije, kako film odmiče, postaje jasno da su nam zapravo napakovali 'idioti među nama'.

Film ne daje odgovore, ne nudi rješenja, više je poziv u pomoć i poticaj na dijalog, jer optužbe i konstatacije u njemu još uvijek su teške.

„Sve je nacionalno podijeljeno. Dakle, mi školujemo buduće jurišnike,“ reći će Bošnjak. „Lako je upravljat' ljudima kad im stvoriš žrtvu. Pokažeš im žrtvu u vlastitoj naciji i onda je lako manipulirati s njima,“ kaže Hrvat.

„Još u zraku lebdi krv, mržnja, strah; treba vremena da to prođe,“ kaže Bošnjak.

U razgovoru o filmu nakon projekcije, učestvovali su autor Nenad Vukosavljević, poznati bosanskohercegovački reditelj Dino Mustafić i istaknuti franjevac Ivo Marković.

Kako je publika nakon projekcije utonula u tišinu i neku vrstu beznađa, da bi joj dao malo vremena da 'dođe sebi', Mustafić je ispričao priču sa jednog od svojih putovanja.

Nakon prvog pogubnog, dolazi drugi život

„Sreo sam negdje u Bosni, sasvim nepoznatog čovjeka koji je izgledao beskrajno tužno. Rizikovao sam da ispadnem nepristojan u svojoj radoznalosti, ali morao sam da ga pitam da li je doživio neku tragediju u ratu. 'Zar se to tako vidi?' pitao me. 'Pa, da, vidi se,' rekao sam. 'Vidi se kao da vam se ugasio život u očima.' Imao je neku nevjerovatnu tugu u tim svijetlim očima. Onda mi je taj 45-godišnjak u jednoj nevjerovatnoj biografskoj priči ispričao kako je u Ahmićima izgubio sedam članova uže familije: ženu, dvoje djece, snahu, brata, oca i majku. Pitao sam ga kako je mogao nastaviti dalje sa svojim životom. 'Godinu i po nisam znao za sebe. Završio sam i u bolnici, a onda sam se ponovo zaljubio, oženio i dobio dvoje djece,' rekao mi je i pokazao fotografije iz svog drugog života. Nakon te priče, bio sam potpuno emotivno 'razvaljen' i rasplakao sam se. Šta nam ova priča govori? Da je život jači od smrti i da je zapravo, budućnost važnija od prošlosti,“ ispričao je Dino Mustafić.

Marković: „I nama treba jedna Njemačka“

„Dobro“ stiglo je pitanje iz publike, „ali kako u budućnost sa ovakvim nacionalistima na vlasti i kako sa ranama koje su još uvijek ovako svježe?“

Odgovorio je fra Ivo Marković: „Ovaj film upozorava da se dalje ne smije i ne može bez učenja na iskustvu kroz koje smo prošli. Mi imamo na vlasti idiote koji žive od redukcije ljudske svijesti i samo uz reduciranu ljudsku svijest oni mogu ostati na vlasti. Treba vrlo smišljeno nastupiti protiv njih, politički, društveno i odgovorno. Sramota je da nakon petnaest godina mi imamo ovakvu vlast. Naši narodi su dobri, toliko dobrote i ljubavi na jednom malom prostoru, ja nisam vidio nigdje na svijetu,“ rekao je fra Ivo i podsjetio na svoje uzaludne napore da se zaustavi rat u Bosni i Hercegovini.

„Putovao sam Evropom 1992. godine i molio ugledne političare da se zlo zaustavi. Bio sam jako naivan,“ kaže ovaj ugledni franjevac. „Mislim da moramo i mi, i cijelo čovječanstvo općenito, voditi računa o tim nekim dubinama koje smo zaboravili, o vrhuncima svijesti i vrhuncima duha. Evo, pogledajte, Njemačka koja je iznjedrila jednog Rilkea, Getea (Goethe), Baha (Bach)...iznjedrila je i fašizam. Pitate se kako je jedan tako sjajan narod podlegao niskim strastima. A šta rade danas? Prave novu Evropu. Predvode u mirovnim procesima. Uz mnogo bola vratili su se na svoje vrhunce. Eto, to treba i nama,“ rekao je Ivo Marković.

Debata u Mediacentru trajala je duže nego sam film, a reditelj Nenad Vukosavljević je rekao da je sretan što će njegov dokumentarac proći kroz cijelu Federaciju Bosne i Hercegovine, čime je njegova uloga u potpunosti ispunjena. Svaku projekciju pratiće i debata. Za početak, važno je bar razgovarati.