Spašavanje Grčke: Političari trče u krug

07. maj 2010. i 27. februar 2012: Skoro dvije godine su protekle između ova dva datuma kojima je jedno zajedničko. Bundestag se u oba slučaja, većinom glasova poslanika, pobrinuo za to da Grčka ne mora proglasiti bankrot. Ipak sa tim se završava ono što je zajedničko ovim datumima. Dok je većina poslanika 2010. godine bila između nade i straha, raspoloženje koje vlada ovih dana može se samo još opisati kao rezignacija.

Političari se vrte u krug i 2012. godine se nalaze tačno tamo gdje su 2010. stali. Dvije izgubljene godine, brojne milijarde eura, koje su se također mogle baciti i kroz prozor, pogled u nepoznato i spoznaja da alternativa ne postoji. To je frustrirajuće. Grčka će i dalje trebati novac, mnogo novca. Isplate u milijardama koje će biti u formi trećeg i, ko zna, možda i četvrtog, petog paketa pomoći.

Osvrnemo li se na 2010. godinu onda možemo zaključiti koliko je nedostižan bio tadašnji cilj da Grčka do 2014. godine stane na vlastite noge. Isto tako je nedostižan i upravo proklaminirani cilj da će grčki dugovi, zahvaljujući trocifrenoj pomoći u milijardama, biti smanjeni na podnošljivu mjeru do 2020. godine. Kako sanirati zemlju koja za to ne posjeduje snagu i sredstva, u kojoj samo rijetke stvari funkcioniraju onako kako bi funkcionirati morale? Kako u samo par godina izgraditi strukture za čiju bi izgradnju zapravo bila neophodna desetljeća?

Za Grčku ne dolaze bolja vremena, nego lošija. I to je bolna istina.

Grčka bi imala više šansi za oporavak ukoliko bi napustila zajedničku monetarnu uniju, rekao je kratko prije glasanja u Bundestagu njemački ministar unutarnjih poslova Hans-Peter Friedrich. Svi u njemačkoj vladi znaju da on ima pravo, iako to naravno niko zvanično ne smije reći. Jer kako bi onda opravdali paket pomoći za zemlju koja je izgubljena?

Ni njemačka kancelarka više ne može prikriti svoje stvarne osjećaje. Ona se doduše trudila tokom sjednice Bundestaga da ulije povjerenje. Ipak brojne riječi su zvučale prazno. Vjerodostojno je zvučalo samo to što je rekla da niko zapravo ne može na pravi način procijeniti kakve bi konsekvence po Njemačku imao bankrot Grčke. "Kao njemačka kancelarka moram povremeno prihvatiti rizike, ali ne smijem prihvatati avanturu, to mi zabranjuje moja zakletva," naglasila je Merkelova.

Ova tvrdnja može se naravno interpretirati i tako da će Berlin dozvoliti da Atena padne onda kada budu predvidljive konsekvence za Njemačku i ostatak Europe. To bi mogao biti slučaj onda kada već bude uspostavljen trajni Europski fond za stabilizaciju eura i kada se na raspolaganju bude imalo dovoljno novca da se Portugal, Italija i Španjolska zaštite od Grčke koja bi se našla u slobodnom padu.

Onaj ko to ne želi on se mora pomiriti s tim da će Grčka još desetljećima trebati europski novac i ostati zemlja u tranziciji. Zemlja, koja se vlasititim snagama ne može nositi sa ostatkom Europe i zbog toga mora imati potporu. Možda je to bolje rješenje. U svakom slučaju bilo bi konsekventnije. Prilikom osnivanja monetarne unije bilo je dovoljno glasova koji su upozoravali na prijem Grčke u zonu eura. Političari su tada prešli preko svih tih upozorenja. Sada bi zapravo morali preuzeti odgovornost za posljedice.

Autorka: Sabine Kinkartz

Odgovorna urednica: Zorica Ilić