Spas - u zadnji čas?
13. oktobar 2008
Političari EU su uvidjeli da banke i njihove mušterije konačno moraju povratiti međusobno povjerenje, a to je moguće samo odlučnim djelovanjem i upućivanjem jasne poruke. Petnaest država euro-zone i Velika Britanija su tako dogovorile da istovremeno usvoje istovjetne mjere kako bi se izbjegao kolaps, mada je dogovoreno da svaka država garantuje samo za svoje banke.
Prije samo nedjelju dana, na prvom susretu na vrhu u Parizu, ovakav dogovor nije bio moguć. Ipak, razvoj događaja na tržištu finansija koji je uslijedio bio je takav da su sve dileme nestale. Izgubljeno je dragocjenih sedam dana. Države EU sada nastoje da krizu stave pod kontrolu time što će kupiti akcije uzdrmanih banaka i garantovati za međusobne poslove finansijskih institucija. Ovaj sistem je već jednom uspješno testiran i to tokom devedesetih godina u Švedskoj gdje je zabilježena slična bankarska kriza lokalnog karaktera. U toj zemlji račun za vladu u Štokholmu i nije ispao prevelik jer su se banke uspješno oporavile. Ipak, niko ne mže garantovati da će taj recept uspjeti i sada, kada je na djelu kriza globalnih razmjera.
Ceh plaćaju porezni obveznici
Države EU moraju u vrlo kratkom vremenskom roku obezbijediti milijarde eura gotovine. U slučaju da se odista moraju realizovati preuzete garancije, biće riječi, ne o milijardama, nego o bilionima eura. Evropski političari nikada dosada nisu bili u prilici da donose ovakve odluke, odluke koje mogu imati ogromne posljedice. Ukoliko ne žele da povećaju poreze i same države moraće da posude taj novac. Ukoliko se odluče da do novca dođu tako da ga jednostavno odštampaju, onda će to izazvati talas inflacije, što će opet obezvrijediti novac štediša. Kako god da se okrene, u slučaju da plan političara ne uspije, ceh će platiti poreski obveznici.
To što su kancelarka Merkel i francuski predsjednik Sarkozi vrlo brzo pronašli zajednički stav pokazuje koliko duboka je kriza u kojoj se nalazi privreda. Ostaje nam da joj držimo palčeve. A kad prođe oluja EU bi se morala pobrinuti da se u svijetu uspostave jedinstveni standardi za sekor finansija. U samoj Evropi je to dosada uvijek sprječavala uglavnom Velika Britanija, koja sada mora najviše da odriješi kesu. Naš novac više ne smijemo dati u ruke netransparentnim fondovima, nesposobnim menadžerima i pohlepnim špekulantima.