Spremni za sajber-rat

„Kratko rečeno – ekonomsko blagostanje SAD u 21. vijeku zavisiće od sajber-bezbednosti“, rekao je Barak Obama. Obama je prvi američki predsjednik koji je cio govor, 9. maja prošle godine, posvetio sajber-bezbjednosti. Obama je ukazao na zavisnost od kompjuterskih mreža koje regulišu dopremanje nafte, gasa, struje i vode, pomoću kojih se upravlja javnim saobraćajem i kontrolišu letovi aviona. Kada je u pitanju ugroženost tih sistema američki predsjednik je rekao: „U današnjem svijetu teroorističke akcije ne moraju da budu samo djelo ekstremista koji koriste eksploziv.Terorizam je moguć i kombinacijom nekoliko znakova na kompjuterskoj tastaturi - i to je oružje za masovno uništavanje“.

Šef Nacionalne agencije za bezbjednost, NSA, general Kit Aleksander imenovan je prošlog mjeseca i za komandanta nove sajber-komande. NSA je najmoćnija i najveća američka tajna služba i najveći je svjetski poslodavac za matematičare. Iz njene komande u Fort Midu prate se elektronske komunikacije u cijelom svijetu, dešifruju i ocjenjuju. U prvom govoru kao šef sajber-komande general Aleksander je početkom juna rekao da se svakog dana šest miliona puta nedozvoljeno ulazi u sisteme Pentagona i nastavio:

„Blagostanje i snaga čine SAD ciljem napada u sajber-prostoru. I jedan od osnovnih stubova naše snage, vojska, možda je još više ugrožena. Ona zavisi od kompjuterskih mreža u komandovanju i kontroli, komunikacijama, operacijama tajnih službi i logistici. Mi u ministarstvu odbrane moramo da zaštitimo sedam miliona kompjutera koji su povezani u 15 hiljada mreža“, rekao je general.

Grupa od desetak hakera može da nanese ozbiljnu štetu

Još prošle godine ministar odbrane Robert Gejts najavio je da će za četiri puta biti povećan broj stručnjaka za bezbjednost kompjutera. Pri tom nije reč samo o zaštiti vojnih sistema. Naime, američki naučnik Herbert Lin zahtjeva da se najzad otvoreno progovori i o sopstvenim mogućnostima za napad i kaže:

„Mnogobrojne države razvijaju u sajber-prostoru kako mogućnosti za ofanzivu,, tako i mogućnosti odbrane. Javna rasprava vodi se samo o odbrani. Mali broj ljudi pominje ofanzivnu dimenziju , ali to je suštinski aspekt u razumijevanju sajber-bezbjednosti“.

Štutgartski filosof koji se bavi tehnikom Sando Gajken kaže da 140 zemalja ima ratne sajber-programe. Već grupa od desetak sposobnih hakera može da nanese ozbiljnu štetu, upozorava Gajken:

„Velike armije troše značajne sume na obuku i usavršavanje hakera. U američkoj armiji ima ih između 10 i 15 hiljada, u kineskoj se ne zna, možda 20 do 25 hljada. U tim timovima su i psiholozi, i inženjeri, drugi stručnjaci iz svih mogućih oblasti. Oni proučavaju različite sisteme kako bi bili u stanju da ih spolja uključe ili isključe, manipulišu i sabotiraju“.

Spremni za napad

Brus Šnajer iz britanskog nedeljnika „Ekonomist“ kritikuje militarizaciju sajber-prostora: „Sajberski rat je velika industrija. U SAD se izdvja mnogo novca za takav rat. U rukama vojske u Vašingtonu koncentrisana je velika moć i mnogo ljudi profitira od priče o sajberskom ratu“.

I u industriji naoružanja namirisali su unosan posao. Kompanije u softveru za odbranu podataka i kompjuterskih mreža, odnosno napade na njih vide novo polje djelatnosti. Nedavno je, tako, primjećen zanimljiv oglas kompanije Rejtion, ona ima oko 75 hiljada zaposlenih i promet od 20 milijardi evra. Stručnjak za kompjutere Semjuel Liles kaže:

„Kompanija je dala oglas u kome nudi posao sajber-nindžama. Na neki način time su pokazali smisao za humor, ali sasvim jasno stavili do znanja da traže ljude koji mogu da rade na strategiji za napad“.

Najzad, posljednji prijedlog na tom polju potiče od senatora i predsjednika senatskog Odbora za zaštitu domovine Džoe Libermana. On je predložio zakon kojim bi se Internet proglasio nacionalnom imovinom Sjedinjenih Američkih Država, a predsjedniku dalo pravo da ga u slučaju vanrednog stanja jednostavno isključi.

Autor: Matijas fon Hajn i Nenad Briski

Odg. urednik: Svetozar Savić