Srbija podnosi kandidaturu, ali šta poslije?

Sonja Liht, predsjednica Spoljnopolitičkog savjeta Ministarstva inostranih poslova Srbije, za DW kaže da je dobro što se kandidatura podnosi već sada: „Mislim da nije loše da se preda što pre, ali je najbitnije da činimo sve što treba, da bismo se spremili za sljedeće korake.”

Predsjednik Evropskog pokreta u Srbiji Živorad Kovačević slaže se sa Sonjom Liht. “Ne smijemo ostaviti prostor za utisak svijeta i Evrope da razmišljamo uopšte o nekoj alternativi Evropskoj Uniji”, kaže Kovačević.

BiH najteži problem

Sonja Liht, međutim, navodi da pravi posao, nakon podnošenja kandidature, tek predstoji. “Sad nam je odmrznut Prelazni sporazum, sada smo prvi put u ugovornom odnosu sa Evropskom Unijom. I sada mislim da je jako važno da stavimo prst na čelo i da se cijelo društvo mobiliše da radimo ono što je neophodno da bismo ispunili civilizacijske standarde i na taj način se što prije približili EU.”

Živorad Kovačević ističe da će, pored jako velikog broja tehničkih pitanja, Srbija morati da poradi i na dobrim odnosima u regionu, jer će i to biti jedan od uslova za prijem u EU: “U regionu je neophodan konsenzus. O Bosni i Hercegovini, koja je najteži problem, o Kosovu, o bilateralnim sporazumima, bez obzira da li se radi o granicama, izbjeglicama, tužbi i protivtužbi, dvojnom državljanstvu… Takve probleme EU ne želi da unese u svoje redove. To je najbolje pokazala intervencijom u slučaju spora Slovenije i Hrvatske, kada je praktično put Hrvatske bio blokiran devet mjeseci zbog protivljenja Slovenije.”

Težak je put do Evropske Unije

Kovačević upozorava da se mora otvoriti i rasprava o članstvu Srbije u NATO-u te podsjeća da su posljednjih dvanaest država, koje su ušle u EU, prije toga ušle i u NATO, iako to nije bio formalni uslov za članstvo u Uniji.

“Ne može se to pitanje skinuti s dnevnog reda jednom jedinom rečenicom u jednoj Rezoluciji, koja je donijeta 2007. godine, kada je objavljena neutralnost zemlje. Dakle, tada je, preko noći, donijeta odluka o jednom od najvažnijih pitanja koje zemlja može da donese”, navodi Kovačević.

Naši sagovornici ističu da će EU, nakon loših iskustava sa ubrzanim prijemom Bugarske, Rumunije i Kipra, sada biti puno opreznija prilikom proširenja, iako usvajanje Lisabonskog sporazuma uliva izvesni optimizam. A koliko je put do EU težak, najbolje ilustruju primjeri Turske i Hrvatske, koje su kandidaturu podnijele još 2005. godine. Hrvatska je do sada zatvorila petnaest a Turska tek jedno poglavlje od ukupno 35 u pregovorima sa Briselom.

Autor: Dinko Gruhonjić

Odg. urednica: Marina Martinović