Srebrenička “Cinkara” najuspješnije preduzeće u RS

Kada sam prvi put prije sedam godina došao u Fabriku za pocinčavanje Potočari kod Srebrenice, zatekao sam gotovo porušeni pogon u stečaju i nekolicinu radnika koji nisu primali plate, kaže Neđo Trninić direktor jednog od danas najuspješnijih preduzeća u BiH. – Mi smo odmah 2000-te godine napravili nekakav program revitalizacije koji je bio podržan od Vlade ali to sve dešavalo se u nekom nezgodnom trenutku privatizacije na ovim prostorima, tako da zbog takve situacije ništa nije dešavalo se.

Sve veći interes stranaca

Pocinkaona je prije rata bila jedan od najuspješnijih kolektiva ondašnjeg diva Energoinvesta. Za njene kapacitete zainteresovali su se stranci i fabrika je već 2002. privatizovana – Mi smo poslije toga pristupili realizaciji programa koje smo već ranije napravili i 2003.godine ova je fabrika ponovo počela sa radom doista, malim kapacitetima sa malim brojem zaposlenih, sa jednom smjenom, pokušavajući da vrati svoju poziciju koju je nekad imala.

Četiri godine kasnije imamo se čime pohvaliti nastavlja Trninić.

Startali smo 2003. sa 18 zaposlenih sa jednom smjenom. Danas imamo 65 zaposlenih i radimo četvorobrigadni sisstem. Svake godine smo dizali fizički obim proizvodnje za 30 – tak posto u prosjeku ove godine smo digli čak za 60 posto i prestigli smo prijeratnu proizvodnju i gotovo dostigli projektovane rezultate –

Motivirani radnici

Ovakav razvoj pratili su i finasijski rezultati.Rijetko koja firma u današnjoj nam državi redovno plaća sve obaveze. Radnici pocinkaone povrh svega dobili su i po 300 maraka viška da im se nađe za praznike.Tako da smo izuzetno zadovoljni i sa ukupnim prihodom i sa dobiti i sa svim ostalim što prati, znači zaradama i sve ostalo.

Osim svega ostalog Srebrenica je čuvena i po donacijama ovamo upućenim za obnovi u razvoj iz cijelog svijeta. Trninić je kategoričan: „Nismo dobili ni jednu marku. Na početku kada nam je izuzetno bila potrebna pomoć da bi startali, da bi brže startali nismo naišli na razumijevanje počev od lokalne zajednice preko banaka i šire i na mišiće smo podigli ovu fabriku međutim sada je fabrika stala na svoje noge i izuzetno dobro stoji. Pomoć nam više i nije potrebna ali naši pokušaji saradnje sa lokalnom vlasti i dalje ne nailaze na razumijevanje“, pomalo razočarano kaže Neđo Trninić.