Srebrenica ipak nije grad mrtvih

U Vogošči danas živi mnogo prijeratnih Srebrenčana što ovakvim inicijativama daje veći značaj. Mladi Vogošće pozitivno su iznenađeni prijemom vršnjaka iz Srebrenice koji već desetak dana borave u Srebrenici. Neki od njih su prije rata živjeli u ovom gradu. Druže se i rade sa vršnjacima iz Srebrenice, a okupila ih je njemačka organizacija AWO koja već nekoliko godina u Srebrenici ima svoje predstavništvo “Kuću povjerenja” kroz koju Srebrenčanima pomaže na različite načine.

Cilj projekta: Skloniti omladinu sa ulica

Rukovodilac “Kuće povjerenja” u Srebrenici g-đa Melika Malešević kaže da Ministarstvo vanjskih poslova Njemačke već treću godinu podržava njihove aktivnosti.

“U okviru tih projekata je i projekat razvijanje dijaloga, povezivanje mladih. Pored ekonomske pomoći i edukacije mladih posebno u prigradskim naseljima mi dajemo veliki značaj stvaranju mostova. Ovoga puta sredstva za renoviranje Kuće su usmjerena ka razvijanju dijaloga mladih Sarajeva, odnosno Vogošće i Srebrenice.”

Ambasada Njemačke u Sarajevu, AWO i općina Vogošća pomogle su otvaranju Omladinskog centra u Vogošći. Admir Memišević- Ado asistent direktora AWO za BiH.

“Cilj Omladinskog centra u Vogošći je bio da se omladina skloni sa ulice, da se smanji maloljetnička delikvencija i da se stvori mjesto gdje sva omladina može dolaziti bez ikakvih problema.”

Družimo se tako, lijepo nam je eto, radimo…

Omladinski centar u Vogošći za kratko vrijeme razvio je veliki broj aktivnosti u koje se svakim danom uključuje sve više mladih.Veliki broj prijeratnih Srebrenčana danas živi u Vogošći, otud i inicijativa i želja mnogih da posjete zavičaj, priča Ado.

“Mnogi od njih su bili u nekom strahu da dođu ovamo. Onda smo mi pokušali da taj strah izbijemo iz njih, pokušali smo objasniti da je sve OK u Srebrenici, da nema nikakvih problema. Mogu reći da su se i roditelji malo plašili.”

Almedina Kramaj prvi put je u Srebrenici, kaže da joj se grad sviđa. Međutim… “Nije nešto što sam ja očekivala, nadala sam se da će biti više ljudi, više omladine, ali nešto je pravo tiho. Mislim da ovdje nedostaje više omaldine, više raje.”

Amres Selimović imao je samo dvije godine kada je u ratnim okolnsotima morao otići iz Srebrenice. Dolazi već nekoliko puta, zasada ne razmišlja o povratku, a o boravku u Srebrenici samo kratko kaže: “Družimo se tako, lijepo nam je eto, radimo.”

Vogošćanima se u Srebrenici pridružila i grupa mladih Srebrenčana. To nas je obradovalo i iznenadilo, kaže na kraju Admir Memišević: “Baš sam se iznenadio, nisam ovo očekivao da će nas ovako primiti. Sinoć smo malo prošetali, pokazali su nam ljepši dio Srebrenice i dokazali da Srebrenica živi, da nije grad mrtvih kako ga mnogi zovu.”