1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

"Srebrenica možda, ali koliko su velike srpske žrtve?"

24. februar 2010

Polemika oko donošenja rezolucije o Srebrenici u parlamentu Srbije svela se na političko- stranačke obračune. Priča oko ratnih zločina pretvorila se u vaganje političke štete ili koristi. Mladi isključeni iz dijaloga.

https://p.dw.com/p/M9eX
Posmrtni ostaci ubijenih Srebreničana iz jedne od sekundarnih masovnih grobnicaFoto: AP

Sociolog Todor Kuljić, profesor beogradskog Filozofskog fakulteta, kaže za Dojče Vele da protok vremena potiskuje teme iz prošlosti. Stasavaju nove generacije, koje se sve manje bave ratovima iz devedesetih godina, utisak je profesora Kuljića: „Prevladavaju novi problemi sa kojima su mladi zaokupljeni. Oni vrlo često prošlost shvataju kao balast. Utisak je da mladi danas nisu toliko zainteresovani za te masovne zločine, kao što je to, recimo, bilo prije desetak godina. Kažem da je to utisak, jer utisak često vara. Vjerovatno bi neka konkretna, empirijska istraživanja, dokazala nešto sasvim drugo od ovoga što sam vam ja rekao“.

Desile su se ružne stvari, ali...

A na takvom jednom istraživanju upravo radi Ivan Kuzminović, izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji. Ispitivanje na uzorku mladih od 17 do 25 godina pokazuje da postoji tendencija prihvatanja da se desilo nešto jako ružno kada je riječ o učešću Srbije u ratovima devedesetih, kaže Kuzminović:

Serbien Parlament in Belgrad
Parlament SrbijeFoto: RIA Novosti

„Međutim, tu postoji ono čuveno ‚ali’. I u upitniku, u otvorenim odgovorima, uvijek se postavlja ta rečenica ’ali, šta je činjeno nama, i koliko su velike bile srpske žrtve’. Tako da ja mislim da mladi ljudi žive u toj konfuziji koju projektuju svi u Srbiji, i političari i javne ličnosti, a to je da iako se možda nešto desilo devedesetih godina, iako je u Srebrenici možda bio nekakav zločin, sve je pod znakom nekog upitnika i to će ostati dugo vremena“.

Mladi i javnost u Srbiji isključeni iz dijaloga o Srebrenici

Iz dijaloga o Srebrenici nisu isključeni samo mladi, primećuje Kuzminović, već i čitava javnost i nevladin sektor. On navodi da nije prvi put da politička elita u nekom svom zatvorenom krugu donosi neke krupne, naknadne istorijske odluke o tome šta se desilo u prošlosti. Mladim ljudima tako ta rasprava o rezoluciji djeluje kao još jedna politička igra u Skupštini Srbije, primjećuje Kuzminović:

Karte Serbien
U Srbiji se genocid u Srebrenici relativizira pitanjem, koliko su velike srpske žrtveFoto: picture-alliance/ dpa

„A pristup naših političara Srebrenici, dakle ta vrsta pregovora među njima, da li je to bio zločin ili genocid, da li se tamo uopšte nešto desilo, samo dodatno doprinosi konfuziji kod mladih ljudi, koji su i ovako sluđeni svojim ne tako malim problemima: jednim lošim obrazovnim sistemom, jednom ruiniranom zemljom u kojoj žive, i nepostojećim prilikama za rad i zaposlenje. Dakle, jednom ličnom neizvjesnom budućnošću“.

Od ’ne zanima me’ do podrške deklaraciji

Blic anketa među mladima donekle potvrđuje iznesene utiske. Polovina mladih, recimo, nije uopšte obaviještena, ili ne prati rasprave oko deklaracije o Srebrenici, uz opravdanje da ih to previše ne zanima. Druga polovina ipak ima neki svoj stav o pitanju da li bi Srbija trebalo da donese deklaraciju o Srebrenici:

„Pa mislim da bi trebalo, i to jednu deklaraciju a ne dvije, ali nisam pratio šta se dešava i ne zanima me, to je samo moje mišljenje. Mislim da to nema veze sa politikom, tako da me zaista ne zanima to previranje, jer mislim da to treba da se donese iz nekih drugih razloga a ne političkih“.

Gericht weist Klage gegen Niederlande wegen Srebrenica ab
Plavi šljemovi nemoćni nakon ulaska Mladićevih trupa u Srebrenicu (slika napravljena 11.7.1995.)Foto: dpa

„Smatram da trebamo da usvojimo deklaraciju, kojom bi osudili taj zločin, nezavisno od toga šta će biti sa druge strane granice. Jer, uvijek treba biti čist pred sobom, a šta će neko drugi da uradi to je njihova stvar“.

„Naravno da sam za to da se prizna kolektivna odgovornost, i da se to ne prenosi na mlade ljude. Kažem, oni ljudi, koji su krivi, treba da budu osuđeni svako za svoje postupke i da se jednom završi sa tom pričom“.

Autor: Ivica Petrović, Beograd

Odg. urednica: Jasmina Rose