Sretan rođendan Oktoberfest - najveći svjetski vašar slavi 200. godišnjicu

Aristokratskoj svadbi organizovanoj u oktobru 1810. na takozvanoj "Terezijinoj livadi" prisustvovalo je preko 50.000 posjetitelja. Zbog velikog uspjeha zabave, vlasti su vrlo brzo donijele odluku kako će se nešto slično ponoviti i naredne godine.

U drugoj godini postojanja, bavarski poljoprivrednici otkrili su oktobarsku feštu za sebe i iskoristili je kao platformu za prezentovanje svojih proizvoda. Zatim su uslijedile i nagrade za najbolje uzgojenu stoku, a nekoliko godina kasnije organizovana su i natjecanja u pucanju. Već 1819. godine na Oktoberfestu su postavljeni prvi štandovi sa pivima i vinima, a nešto kasnije i sa raznim vrstama likera, pa i slastičarskim proizvodima. Sve to doprinijelo je samo jačanju Oktoberfesta kao neke vrste nacionalnog praznika, a vrlo brzo narod ga je od milja počeo zvati "Wiesn" (livada), što se i do danas zadržalo. A period u kojem se održavao "Wiesn" za mnoge je predstavljao najljepše doba godine.

Trn u oku Bartholdyja

Oktoberfest je poznat i po tome što je zbog njegovog održavanja morao čak biti pomjeren koncert već tada uglednog kompozitora Felixa Mendelssohna Bartholdyja, što je naravno izazvalo njegovo negodovanje. Prvobitni povod fešte, vjenčanje prestolonasljednika Ludwiga i princeze Therese, sve više je počeo padati u zaborav.

Najprepoznatljiviji simbol Terezijine livade je statua Bavarije, visoka gotovo 20 metara. Ludwig, koji je u međuvremenu već bio postao kralj, svečano ju je postavio 1850. godine. No čuvena Bavarija nije ostala jedino impozantno biće, koje je ušlo u historiju Oktoberfesta, obzirom na to da je ovaj vašer svake godine privlačio i još uvijek privlači razne poznate, ali i skurilne ličnosti. Jedna od njih bio je Steyrer Hans, poznat i pod nadimkom "bavarski Herkul". On se u narodu proslavio kada je uspio samo srednjim prstom podići kamen težak oko 50 kilograma. Obzirom na to da je imao svoj pivski štand na "Wiesn"-u, snaga mu je, prilikom nosanja krigli po raznim feštanskim šatorima, vjerovatno bila prijeko potrebna. Naročito imajući u vidu da je Oktoberfest vremenom sve više poprimao karakter pivskog festivala.

Od aristokratske svadbe do pivskog festivala

Krajem 19. stoljeća naime, minhenske pivare otkrile su da je Oktoberfest odlična platforma za reklamiranje svojih proizvoda, a uz to i prilika da u kratkom vremenskom roku prodaju ogromne količine piva, te time ostvare značajnu dodatnu zaradu. Tako su postavljeni novi i veći pivski šatori. A posjetitelji su na "Wiesn" dolazili u sve većem broju i uvijek u vrlo dobrom raspoloženju, pa su očekivanja proizvođača po pitanju zarade gotovo uvijek ispunjena ili čak nadmašena.

Sve veći uspjeh Oktoberfesta, počeo je naravno privlačiti i mnogobrojne zabavljače raznih vrsta, koji su sa svojim "vozovima strave", ljuljačkama ili pak ringišpilima svake godine uveseljavali kako djecu, tako i odrasle. Preduslov za ostvarivanje profita spomenutih zabavljača i njihovih strojeva bilo je lijepo vrijeme. Iz tog razloga, razdoblje održavanja Oktoberfesta pomjereno je na septembar. Ali "Wiesn" je i dalje zadržao svoj veseli i razdragani karakter.

Najljepše doba godine

Tek Prvi svjetski rat uspio je prekinuti ovu dugogodišnju tradiciju. Po završetku rata "Wiesn" je proživjela teška vremena, prvo zbog inflacije, a potom zbog nacionalsocijalizma. No uprkos tome, slavilo se - ne jednako razdragano i bezbrižno kao prethodnih godina, ali se u svakom slučaju Oktoberfest održavao. Sve do izbijanja Drugog svjetskog rata. U poslijeratnom periodu održale su se najprije dvije manje jesenje proslave, prije nego što je 1949. svečano, uz paradu u narodnim nošnjama i prisustvo strijelaca, ponovo organizovan čuveni Oktoberfest.

Tradicija da minhenski gradonačelnik svake godine riječima "O'zapft is" otvara spektakl, započeta je 1950. godine i također se zadržala sve do danas.

"Više, brže, dalje" - moto je, koji se može primijeniti i za "Wiesn" posljednjih godina. Ringišpili postaju sve uzbudljiviji, a pivski šatori sve puniji. Težak udarac za Oktoberfest bio je atentat, koji je 1980. godine izvršio čovjek iz desničarsko-radikalnog miljea. Detonirao je bombu, koja je ubila 13 osoba, a ranila čak 200 posjetitelja. Tuga je bila ogromna, ali i strah da bi se nešto slično moglo ponoviti. No na svu sreću mreže predostrožnosti pokazale su se efikasnim, pa već preko 30 godina na Oktoberfestu nije bilo većih tragedija. Tako je "Wiesn" konačno ponovo postala ono što je oduvijek i bila - najljepše doba godine. I u tom smislu: "Jedan, dva, tri, živjeli!"

Autor: Conny Paul / Azra Avdagić

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić