Heroj bez ulice u Trebinju
28. januar 2019
Svakog 27. januara cijela se Bosna i Hercegovina sjeća Srđana Aleksića, mladića koji je umro na današnji dan 1993. godine u trebinjskoj bolnici, od posljedica udaraca zadobijenih šest dana ranije na trebinjskoj pijaci. Srđana su pretukla četvorica rezervista Vojske Republike Srpske, dok je branio prijatelja Bošnjaka Alena Glavovića.
U poslijeratnoj BiH Srđan je postao simbol ljudskosti i hrabrosti, jedinstva i prijateljstva... Srđanov otac Rade već godinama ponavlja da je Srđan umro „obavljajući ljudsku dužnost". Baš je tako i napisao prije 26 godina na smrtovnici svog dvadesetšestogodišnjeg sina.
Na Srđanov grob u Trebinju došli su i ovaj put otac Rade i bliža porodica, novinari i predstavnici Grada Trebinja.
O Srđanu Aleksiću pisali su brojni domaći i svjetski mediji, a o njegovom djelu snimali su se i filmovi. Ulice u Beogradu, Pančevu, Sarajevu, te prolaz u Novom Sadu nose ime Srđana Aleksića. Bulevar Srđana Aleksića od 2013. godine postoji i u Podgorici, a na Bulevaru je zasađeno i Srđanovo drvo. U februaru 2012. godine tadašnji predsjednik Republike Srbije Boris Tadić, posthumno je Srđana Aleksića odlikovao zlatnom medaljom "Miloš Obilić” za pokazanu hrabrost i djelo posebnog junaštva. Takođe, „Ordenom časti Republike Srpske sa zlatnim zracima“ posthumno ga je, 9. januara 2013. godine, odlikovao tadašnji predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. U čast Srđanu Aleksiću u BiH je ustanovljena i novinarska nagrada za profesionalno izvještavanje o marginalizovanim i ranjivim grupama, a posthumno mu je dodijeljena Povelja Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH.
Trebinje, grad u kome je Srđan rođen i u kome je tragično završio svoj život nema ulice koja se zove po njemu. Srđan u svom gradu nema ni spomen ploču. Građani Trebinja javno o ovome ne pričaju rado. Tek kad isključimo diktafone komentarišu kako će Trebinje teško dobiti ulicu Srđana Aleksića, jer u ovom gradu ne postoji kosenzus o tome šta se sve dešavalo toga 21. januara 1993. godine.
Mišljenja građana podijeljena
Sve je počelo nakon projekcije filma "Krugovi” 2013. godine, reditelja Srdana Golubovića, kada se pobunila Boračka organizacija grada Trebinja koja je negodovala zbog načina na koji su u tom ostvarenju bili predstavljeni srpski vojnici.
“Ulični sukob od prije 20 godina u Trebinju, u kojem je u fizičkom obračunu život izgubio naš sugrađanin Srđan Aleksić, iskorišten je za promociju jedne anti-srpske i anti-trebinjske priče, ali i anti-civilizacijske priče, jer se jedna tragična sudbina koristi za realizaciju nečijih neostvarenih nacionalnih želja, ali i za ličnu korist pojedinaca”, kazali su tada u Boračkoj organizaciji.
Trebinjska javnost, ona koja se sjeća januara 1993, kao i ona koja nije ni živjela u to vrijeme, zauzela je stav. Dok je za jedne Srđan heroj i zaslužuje svoju ulicu i spomenik, za druge je Srđanova smrt “splet tragičnih okolnosti” i on ne treba da ima svoju ulicu u rodnom gradu. Oni koji zastupaju drugu teoriju uglavnom ne žele pred medije. Tek nedavno na nekoliko lokalnih portala objavljena je druga verzija priče po kojoj Srđan nije branio svog prijatelja, već svoju tezgu. Podijeljeno mišljenje javnosti o ovom događaju, smatra sagovornik DW, sprečava da Srđan dobije ulicu u Trebinju.
“Mislim da je to nemoguće. To znaju i čelnici grada. Šta god da je istina, mislim da je poruka koju nosi ova priča nedvosmisleno dobra i poželjna u našem društvu”, kaže naš sagovornik, koji ne želi da mu otkrivamo identitet.
Banjak: Nije bilo inicijative za ulicu Srđana Aleksića
Predsjednik trebinjske Skupštine Dragoslav Banjak pojašnjava da od kad je on na ovoj funkciji, više od dvije godine, nije postojala inicijativa da neka ulica ponese ime Srđana Aleksića.
"Za sada jedan ozbiljan plivački miting nosi ime Srđana Aleksića, a što se tiče naziva neke ulice, trga ili fontane, postoji procedura kako se to donosi, a Skupština grada je krajnje mjesto gdje se donosi ta odluka. Ono što je sada činjenica je da u Trebinju i nema naziva ulica i trgova koji evociraju uspomenu na neki događaj ili ličnost iz posljednjeg rata“, kazao je Banjak.
Napomenuo je da Grad Trebinje svake godine učestvuje u obilježavanju godišnjice smrti Srđana Aleksića i da će tako biti i u budućnosti.
"Ovaj dan može da bude dan podsjećanja na sve nevine ljude, na znane i neznane heroje koji su stradali u vremenima velikih iskušenja”, zaključio je on.
Srđan živi u ljudima Trebinja
Srđanov otac Rade ne smatra da je problem to što u Trebinju ne postoji ni ulica niti spomenik njegovom sinu. Najvažnije je, kaže, da Srđan živi u građanima Trebinja.
"Lijepo je to što ulice postoje u drugim gradovima, meni je drago. One ljude u prolazu podsjećaju na Srđana i njegovo djelo, ali najvažnije je da Srđan živi u čovjeku. Osjetim to. Kad idem ulicom stalno me pozdravlja mladi svijet kojeg ja i ne poznajem, ali oni mene znaju preko Srđana i na taj način Srđan živi u Trebinju”, rekao je Rade Aleksić.
Banjalučki novinar Aleksandar Trifunović svojevremeno je napisao o Srđanu Aleksiću: “Nema ga u spiskovima heroja. Pored silnih spomenika do sada podignutih u Trebinju nema Srđanovog. Nema ga ni u romantičnim pričama Mome Kapora o Hercegovini za prošlog rata. Što i nije toliko važno, pokazanim čojstvom i junaštvom Srđan je veći od svih spomenika i riječi koje bi mu neko posvetio”.