1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Stop genetski izmijenjenom kukuruzu

Azer Slanjankic16. april 2009

U Njemačkoj je zabranjeno sijanje genetski izmijenjenog kukuruza. Obrazloženje glasi da ovaj kukuruz ugrožava razne insekte. Opet se otvorila diskusija: Da li potpuno zabraniti genetske manipulacije biljaka i životinja?

https://p.dw.com/p/HY89
Genetski modifikovan kukuruz navodno ubija niz insekataFoto: picture-alliance/dpa

Brokoli koji navodno liječi rak, kukuruz koji se sam brani od napasnika, krave koje daju više mlijeka. Sve ovo su projekti genetskih inžinjera koji mijenjaju biljke i životinje. Tako je 1998. u Njemačkoj dopušteno sijanje posebne sorte kukuruza kompanije Monsanto, MON 810.

Bundeslandwirtschaftsministerin Ilse Aigner
Njemačka ministrica za agrar Ilse Aigner zabranu pravda rezultatima naučnih studijaFoto: AP

Ova sorta je dobijena ukrštanjem gena kukuruza i gena jedne bakterije koja proizvodi otrov protiv štetnog insekta, kukuruznog moljca. Dobijena je biljka koja je u stanju da truje tog napasnika. Takav kukuruz ima veći prinos, uz manje korištenje pesticida.

Ipak, postoje studije koje pokazuju da polen ove žitarice može da bude smrtonosan i za druge leptire, insekte koji nemaju nikakve veze sa ovom industrijskom biljkom. Ministrica za agrar Ilse Aigner (Ilze Aigner) navodi kako je to glavni razlog zabrane sijanja ove sorte, te dodaje: "To nije konačna odluka o budućnosti genetski manipulisanih proizvoda, nego pojedinačni slučaj, zasnovan na zaključcima izvedenim na naučnoj osnovi."

Genetski izmijenjena soja u 30.000 namirnica

Bdt Demonstration gegen Gentechnik
Protivnici genetskih tehnologija su izašli na uliceFoto: picture-alliance/ dpa

Rasprava o budućnosti genetskih tehnologija traje odavno. U Njemačkoj je od kraja devedesetih dozvoljen i uzgoj genetski izmijenjene soje. Ova soja i njene prerađevine se danas dodaju u 30.000 različitih produkata. Od sosova, makarona, keksova, mliječnih proizvoda, pa do sladoleda. Sojino ulje se dodaje u sve i svašta - od hrane za bebe, do čipsa ili margarina. Postoje studije koje ukazuju na to da su se u SAD od početka masovnog korištenja ovakve hrane deset puta povećale bolesti probavnog trakta kod ljudi. Nema ipak jasnih pokazatelja da to ima direktnu vezu sa genetski promijenjenom sojom.

U EU ovakvi proizvodi moraju da budu jasno označeni kao genetski modifikovani, ali se oni rijetko mogu naći u prodavnicama. Razlog: potrošači odbijaju da kupuju takve namirnice u strahu od mogućih posljedica. Ipak, genetski modifikovana soja se na velika vrata ubacuje u hranu za goveda i perad. Tako organizacija Greenpeace tvrdi da potrošači u Njemačkoj danas piju "genetski modifikovano mlijeko", jer i krave koje ga daju jedu genetski modifikovanu hranu.

Moćne kompanije "love u mutnom"

Iza genetskih inžinjera stoje moćne kompanije koje se nadaju zaradi i koje lobiraju za promjenu posebne odredbe EU iz 1998. godine. Tada je zaključeno kako se genetske kombinacije životinja i biljaka ne mogu patentirati. Patentirati se mogu samo tehnološki postuci za dobijanje posebnih genetskih sekvenci i to je siva zona u kojoj sada djeluju kompanije.

Gentechnik soll Hunger stillen Bauer bei der Arbeit in Afrika
U UN-u se nadaju da genetski inžinjeri mogu proizvesti sorte žitarica otporne na suše u AfriciFoto: picture-alliance/dpa

One patentiraju takve postupke u Evropskom zavodu za patente u Minhenu. Posljednji takav slučaj je vezan za genetsku sekvencu gena svinje. Ova sekvenca utiče na količinu mesa ove životinje.

Upravo u proteklu srijedu (15.4.2009.) se oko 5000 seljaka okupilo na protestima u Minhenu kako bi zatražilo da se taj patent poništi. Odluka patentnog zavoda je ujedno i predmet kritike predstavnika savezne zemlje Hesen u njemačkom Bundesratu, Michaela Boddenberga: "Smatramo da ovaj zavod za patente olako izdaje dozvole. Političari moraju da reaguju. Niko nema pravo da patentira oblike života."

Iza patentiranja genetske sekvence stoji namjera da svaki seljak koji želi da uzgaja svinju s takvim genom, mora da plati licencu kompaniji. Tako to barem vide farmeri.

Autor: Azer Slanjankić

Odg. urednica: Belma Fazlagić Šestić