Strah i šok u Katmanduu

U subotu 25. aprila Nepal je pogodio zemljotres jačine 7,8 stepeni Rihterove skale. Pogođeno je područje između glavnog grada Nepala Katmandua i grada Pokhare. Potres se osjetio u susjednim zemljama, posebno u Indiji. Više od 2.000 ljudi je poginulo. Sat vremena nakon razornog, Nepal je pogodio naknadni zemljotres jačine 6.6 stepeni Rihterove skale a potom je uslijedilo niz potresa manjeg intenziteta. Stanovnik Katmandua i saradnik Fondacije "Asia Foundation" George Varughese za Deutsche Welle govori o zemljotresu, mjerama koje poduzima vlada, stepenu razorenosti Katmandua ali i o tome kako je sam doživio katastrofu.

DW: Gospodine Varughese, zemljotres je izazvao ogromne ljudske i materijalne gubitke. Šta nam možete reći o obimu štete?

George Varughese: To je pitanje na koje trenutno niko ne može službeno i precizno odgovoriti. Komunikacije i veze su prekinute a ceste su neprohodne. Ruševine kuća i zgrada, srušenih u zemljotresu u Katmanduu, blokirale su ceste, čime se sprječava da se vatrogasna i ambulantna vozila i kola hitne pomoći probiju i stignu do unesrećenih. Generalno, najveća šteta pričinjena je starom gradu Katmandua, uključujući zonu oko Sundhara, gdje se nalazio istorijski toranj Dharahara, koji je sada srušen. Od tornja nije ostalo ništa, izuzev temelja. Slično je i sa istorijskom četvrti Bhaktapur i kulturnim jezgrom Patan, koji su također teško pogođeni zemljotresom.

Da li imate informacija o broju poginulih?

Broj mrtvih se stalno korigira na gore. Bolnice su prepune povrijeđenih, tako da za mnoge nema mjesta, već se moraju zbrinjavati napolju. Bolnice jednostavno nemaju momentalno dovoljno kreveta.

Kako ste Vi doživjeli zemljotres?

U subotu nije bio radni dan u Nepalu, tako da ljudi nisu bili u svojim uredima u gradu, već u svojim kućama ili napolju. Zemljotres se desio kratko prije podneva, tako da su svi bili budni. Ja sam sam se sa svojom familijom nalazio u kući oko 11:30 kada je sve počelo da se trese. Mi smo nekako uspjeli da izađemo napolje ali silina potresa je bila tako ekstremna i stalno nas je bacala na zemlju, tako da smo padali više puta. Satima nakon toga smo samo sjedili pred kućom.

Kako su stanovnici Katmandua reagovali na ovu katastrofu?

Na otvorenim trgovima u gradu ljudi sjede skupa i čekaju šta će se desiti. Još su u stanju šoka. Niko nije u kući, svi su napolju. Prva reakcija je bila strah. Zemljotres je bio tako snažan da se najmanje dva do tri dana nakon njega mogu očekivati naknadna podrhtavanja tla.

Šta poduzimaju nepalske vlasti?

Vlasti se na žalost bore da izađu na kraj sa situacijom. Policija pokušava da zadrži dio puteva otvorenim za saobraćaj i da kontroliše gužve, ali za sada nema opipljivog osjećaja za orjentaciju. Na žalost država Nepal je posljednjih godina pokazala nesposobnost u odnosu prema ovakvim katastrofama. Aerodrom je nakon zemljotresa zatvoren za komercijalne letove, autoput, kako se čini je manje više intaktan, ali samo helikopteri hitne pomoći slijeću i uzlijeću.

Šta je pogođenom stanovništvu najviše potrebno?

Potrebno je da vlasti počnu sa davanjem informacija stanovništvu o obimu štete. Jednostavno nema dovoljno informacija o tome šta dalje, šta da se radi sutra, šta prekosutra. Na terenu bi trebalo biti više humanitaraca i lica koja ukopavaju poginula i nastradala lica. Gledam ljude kako pokušavaju odnijeti svoje najmilije do bolnice, gledam ljude koji se tresu, paralisane strahom. Pitka voda i sanitarni čvor biće najpotrebniji ljudima narednih dana. Zemljotresom su pogođene ruralne oblasti i sela u blizini epicentra, otprilike 30 distrikta sa velikim brojem mrtvih.

Kako da međunarodna zajednica najbolje pomogne?

Hitno nam je potrebna oprema i spasilačke službe i timovi. Jučer je stigao samo jedan avion sa pomoći iz Indije. Aerodrom nije kompletno otvoren i nije opremljen za rad u uslovima katastrofe. Za vrijeme zemljotresa u kontrolnom tornju je radio samo jedan čovjek i izjurio je napolje. Tri aviona, koja su u tom momentu bila na nebu, su imala velike probleme da slete jer nije bilo kontrolora leta da im pomogne. Pitam se da li toranj uopšte ima posebne uređaje visoke frekvencije, koje kontrolor može ponijeti sa sobom i pomoći posadi aviona da sleti u uslovima katastrofe. Iako je Nepal u posljednjih nekoliko godina dobio pomoć u oblasti Kriznog menadžmenta za borbu protiv katastrofa, elementarni instrumenti za djelovanje još nisu utemeljeni niti su podijeljene odgovornosti. Ništa od toga nije uvježbano za slučaj katastrofe. Možemo se samo nadati da da će to biti okidač za ozbiljnu refleksiju i utvrđivanje odgovornosti i neophodnih mehanizama za djelovanje u slučaju katastrofe. .

George Varughese je predstavnik Asien Foundation u Katmanduu. On je ekspert za pitanja Nepala i Afganistana.