Stranka lijevih između SPD i AfD

Ovog posljednjeg vikenda u maju, na kongresu Stranke lijevih u Magdeburgu okuplja se 580 delegata. Sajam, gdje se kongres održava, nalazi se usred zelenila. U tom idiličnom okruženju, Stranka lijevih će morati da se suoči sa neuspjesima na izborima 13. marta u tri pokrajine. U Baden-Virtembergu i Rajnland-Falcu nije ušla u parlament, ali još više boli rezultat u bivšem uporištu Saksoniji-Anhalt: sa 16,3 odsto, daleko je iza CDU (29,8 odsto) i Alternative za Njemačku (24,3 odsto) koja je prvi put izašla na izbore. To takođe objašnjava zašto su partijski stratezi odlučili da se kongres održi baš u Magdeburgu, glavnom gradu Saksonije-Anhalt.

Među govornicima je najavljen i Bodo Ramelov, prvi i jedini premijer kojeg je dala ova stranka. On je izabran 2014. godine u Tiringiji, mnogo prije izbjegličke krize. A upravo to je bila dominantna tema na izborima u martu ove godine koja je dovela do naglog uspona AfD. Desničarski populisti su sada umjesto Stranke lijevih drugi po snazi poslanički klub u parlamentu – uspjeh koji je postignut uz podršku mnogih nekadašnjih birača ove stranke koji su promijenili stranu.

Stranka lijevih više ne okuplja protestne birače

Ova stranka je izgubila funkciju od koje je dugo profitirala: da okuplja protestne birače. Među njima su prije svega bili razočarane pristalice SPD-a, koji se nisu slagali sa ekonomskom i socijalnom politikom bivšeg kancelara Gerharda Šredera. Sa takozvanom Agendom 2010, SPD je sebi napravio ogroman problem sa kredibilitetom, sa kojom se bori i danas: Nedavne ankete pokazuju da bi za njih glasalo samo još oko 20 odsto birača – to je istorijski najniži rejting te partije.

Time postaje malo vjerovatno da će se ostvariti želja Stranke lijevih, da se na sljedećim izborima, 2017. smijeni Angela Merkel. Trenutno su Stranka lijevih, SPD i Zeleni daleko od toga da zajednički imaju većinu koju su imali u 2013. Međutim, ni tada nijedna od tri stranke nije ozbiljno razmotrila crveno-crveno-zelenu koaliciju na saveznom nivou, pa je malo vjerovatno da se tu nešto promijenilo.

Sudeći po anketama, Stranka lijevih trenutno može da računa sa podrškom između sedam i osam procenata glasova. Bernd Riksinger, koji sa Katjom Kiping predsjedava partijom, je optimista. U jednom tekstu čiji su autori njih dvoje i čiji naslov glasi "Revolucija za socijalnu pravdu i demokratiju", oni prvenstveno pozivaju na borbu protiv desnice i na društvene promjene kroz saveze sa vanparlamentarnim grupama.

Ovim Rieksinger i Kiping žele svoju stranku da pripreme za septembarske izbore u Meklenburgu-Prednjoj Pomeraniji i Berlinu, pokrajinama u kojima od 2011. vladaju SPD i CDU. Svojevremeno je tamo već bila na vlasti crveno - crvena koalicija, ali to sada ni matematički nije moguće.

Gizi: Ljevica je "anemična"

Za nemir se neposredno prije kongresa pobrinuo Gregor Gizi. U intervjuu za Redakcijsku mrežu Njemačke, bivši šef poslaničkog kluba je za Stranku lijevih rekao da je "anemična". On je bio šokiran time "da i siromašni, oni koji su gurnuti na marginu i radnici biraju AfD". Pored toga, na saveznom nivou Stranka lijevih ostavlja utisak da "ne želi da vlada". Čini se da se ovaj 68-godišnjak brine za svoje političku zaostavštinu. On je bio taj koji je SED, bivšu partiju DDR-a, pod imenom Partija demokratskog socijalizma PDS 1989/90 uspješno uveo u ujedinjenu Njemačku. PDS se 2007. ujedinila sa sestrom sa zapada - Izborna alternativa rad i socijalna pravda (WASG) u novu Stranku lijevih.

Devet godina kasnije, ova partija je u neočekivanoj poziciji - smještena između SPD i AfD. O tome kako da se oslobodi ove nezgodne situacije, na kongresu će, pored predsjedavajućih, govoriti i Gizijevi nasljednici, šefovi poslaničkog kluba u Bundestagu: Dietmar Barč i Sara Vagenkneht. Gizi nije na listi govornika, ali, s obzirom na njegov ispad, to bi moglo da se promijeni.