Suđenje Mladiću: Ubistva na mostu Vrhpolje

Svjedoka tužbe Rajifa Begića, sa još dvadesetak zarobljenih mještana sela Begići pripadnici Vojske Republike Srpske su sproveli do Vrhpoljskog mosta preko rijeke Sanice. Postrojili su ih uz ogradu mosta, a onda su prvom u stroju naredili da skoči u rijeku. Bio je to svjedokov poznanik Midhet Cerić, na kojeg su četvorica vojnika, kad se nakon skoka u rijeku pojavio na površini vode, pucala iz automatskih pušaka. Mogli smo vidjeti kakom je tijelo otplutalo niz vodu, rekao je svjedok. Bio je očevidac i kako su vojnici naredili još trojici zatočenih, medju kojima i petnaestogodišnjem Mirsadu Dizdareviću, da skoče s mosta, i na isti način ih ubili. Došao je red i na samog svjedoka da se popne na ogradu mosta.

"I onda sam skočio na glavu u vodu. Nisam htio da plivam i da im budem laka meta, odlučio sam da ronim. Onda sam nekom srećom prošao kišu metaka. Ronio sam lijevo, i imao sam cilj da doronim do obale, ako budem uspio. To mi je i pošlo za rukom. Bio je jedan žbun koji je nadvijen nad vodom. Uspio sam izroniti u taj žbun."

Nakon pucnjave zatišje

Svjedok je ostao neprimjećen pod žbunom i odatle mogao posmatrati šta se dalje zbivalo na mostu. "Mogla se vidjeti ista ona četvorka koja je i dalje pucala, čuli su se krici i jauci, tukli su opet, galamili su, psovali. Vidio sam još par tijela koja su poletjela s mosta, a onda su se čuli duži rafali, a onda jer poslije te pucnjave nastalo zatišje. Više se nije moglo ništa čuti." Svjedok je ostao u vodi do duboko u noć, a onda je potražio i našao spas.

Sedam godina poslije rata Rajif Begić je, nakon ekshumacije jedne masovne grobnice u blizini rijeke Sanice, identifikovao posmrtne ostatke sedam ljudi koji su 31. maja 1992. bili s njim na mostu Vrhpolje, medju njima i svog mlađeg brata, Nedžada Begića. U unakrsnom ispitivanju odbrana Ratka Mladića nastojala je da dovede u pitanje vjerodostojnost njegovog svjedočenja.

Autor: Dževad Sabljaković

Odg. urednica: Jasmina Rose