Sudbina eura u rukama njemačkog ustavnog suda

Ako još jednom čujem riječ Karlsruhe napustiću salu, izjavila je prije nekoliko sedmica šefica MMF-a, Christine Lagarde. Ali, njemački Ustavni sud u Karlsruheu zapravo niko ne može zaobići. Jedan od razloga je u činjenici da je značaj i uloga ustavnih sudija dio njemačkog Ustava. Drugi razlog je što odluka o ESM-u zapravo predstavlja načelnu odluku o spašavanju eura, sviđalo se to nekome ili ne. Jer, Njemačka je ipak najveća članica eurozone i najveći dio sredstava dolazi upravo iz Njemačke.

Ukoliko Ustavni sud u Karlsruheu prosudi da odluka o pristupanju Njemačke ESM-u nije u skladu sa Ustavom, ovaj Fond bi se našao pred rasulom. Bez najveće zemlje eurozone ESM ne bi bio djelotvoran. Stručnjak za državno pravo iz Nuernberga Christoph Degenhart i bivša ministrica Herta Daeubler Gmelin objašnjavaju zašto su uložili žalbu na ESM pred Ustavnim sudom.

"Glavna sporna tačka za nas je činjenica da se politikom koja se vodi za spas eura putem stalnog fonda ESM-a a evo i putem Evropske centralne banke krše principi demokratije kako na evropskom nivou tako i u Njemačkoj.

Pravo na veto

Ostale sporne tačke su što u ugovoru za osnivanje ESM-u nema klauzule o izlasku iz fonda ali ni klauzule o ograničenju odgovornosti. Vijeće ESM-a sastavljeno od ministara finansija zemalja eurozone teoretski samo može podizati kapital u fondu a time i sumu koju u njega uplaćuju pojedinačne zemlje. Time njemački parlament Bundestag gubi suverenost nad svojim budžetom. Pored toga se u ESM-u zaobilazi klauzula No-Bail Out po kojoj se članice EU obavezuju da neće preuzimati odgovornost za dugove drugih država.

Ekspert za ustavno pravo, Ingolf Pernice smatra, međutim, da pravo na suverenost nad njemačkim budžetom nije prekršeno: "Razlog tome je da Njemačka uvijek mora da glasa za povećanje sredstava u ESM-u, dakle ona uvijek ima pravo da uloži veto".

Latentna kritika koja se može primjetiti i kod šefice MMF-a Lagarde da sudije u Karlsruheu imaju previše veliki uticaj na rad vladajućih struktura stara je koliko i Ustavni sud. Čuvena je izjava Horsta Emkea, nekadašnjeg šefa kancelarovog ureda, koji je 1973. rekao: "Šupc... u Karlsruheu ne možemo dopustiti da nam unište našu politiku prema Istoku (op. a. zemljama istoka Evrope). Još tada je shvaćeno kako odluke Ustavnog suda mogu imati dalekosežan uticaj na Evropu. 

Sudije imaju posljednju riječ

Ustavni sud uspostavljen je 1951. sa zadatkom zaštite Ustava. Sastoji se od dva Senata, od kojih svaki broji osam sudija. Sudije biraju Bundesrat i Bundestag. Njihov mandat iznosi 12 godina. Sudije Ustavnog suda imaju posljednju riječ. Oni mogu spriječiti donošenje zakona koje je parlament prethodno usvojio i sa dvotrećinskom većinom. Sudije se međutim aktiviraju tek kada se uloži žalba. Sudije moraju donositi odluke samostalno i nezavisno, bez ikakvog političkog uticaja.Tako Sud od 1951. do 2011. dodijelio crvene kartone za ukupno 457 saveznih zakona. Svaki drugi njemački građanin zabrinut je da bi evropski integracioni proces mogao sukcesivno poništavati zakone u Ustavu. U tom kontekstu je Ustavni sud je za mnoge građane tvrđava, koja štiti nacionalne interese.

Autor: Kay-Alexander Scholz / Daphne Gratwohl / Jasmina Rose

Odgovorni urednik: Svetozar Savić