Svađa oko kalifata

Prve žrtve pribijene su na križ, s proglašenim kalifatom može započeti vladavina terorističke skupine "Islamska država u Iraku i Siriji" (ISIS). Žene se moraju potpuno zamotati, vlasnici restorana ne smiju točiti alkoholniti ni dozvoljavati gostima uživanje u cigaretama. Ne smiju niti puštati glazbu ili prikazivati Svjetsko prvenstvo u nogometu na televiziji. Ako to ipak učine prijete im stroge tjelesne kazne.

Na život u postroženim uvjetima šerijata sada se moraju priviknuti mnogi. Jer kalifat će se, prema riječima predstavnika skupine ISIS Abu Mohammeda al-Adnanija, širiti od regije Aleppo na sjeveru Sirije do regije Dijala na istoku Iraka. I sam naziv pokreta trebao bi dokumentirati ovaj zahtjev, koji cilja ništa manje nego na ujedinjenje čitavoga islamskog svijeta: Organizacija se od sada zove još samo "islamska država". A vođa nove tvorevine boraca ISIS-a bit će Abu Bakr al-Baghadi. Sadašnji kalifat "san je svakog muslimana" i "želja svakog džihadista", pojašnjava al-Adnani.

Ukidanje granica

Doista kalifat kao vizija snažno privlači muslimane u regiji, kaže politički znanstvenik Stephan Rosiny iz hamburškog GIGA instituta. Religiozni karakter, kojeg si pripisuju pripadnici skupine ISIS, nekim ljudima pokret čini zanimljivim. "Stavljeno pod zajednički nazivnik, to znači obećanje radikalnih islamista kako je islam rješenje za sve."

A problema u regiji ima dovoljno. Tako je aktivitet skupine ISIS mnogi više od apstraktnog vjerskog obećanja. Prije svega podrška je to iračkim sunitima u njihovim nastojanjima da si priskrbe dolično mjesto u iračkoj državi i društvu. Nakon pada Saddama Huseina a posebno nakon povlačenja šijita Nurija Al-Malikija mnogi suniti politički i društveno osjećali su se ograničeno. Taj osjećaj doveo je do prosvjeda na sjeverozapadu zemlje, koje je skupina ISIS, iskoristila u svoju korist. Nakon što je sunitska teroristička skupina zaživjela u Mosulu i drugim gradovima, najavila je velike planove. Tako će sada učiniti ništavnim sporazum Sykes-Picot. Taj ugovor kojeg su 1916. godine sklopile Velika Braitanija i Francuska doveo je do proizvoljnog povlačenja granica koje su raskomadale područje arapa i muslimana u više gradova. "Obećanje kako će se granice mijenjati dali su u 20. stoljeću prvo su dali panarapski nacionalisti a potom umjereni islamisti", kaže Stephan Rosiny. "NI jedna ni druga skupina to nije ostvarila. Radiklani islamisti to sada žele promijeniti."

MInimalni politički konsenzus

I baš taj zahtjev mogao bi dovesti u pitanje novi uspjeh skupine ISIS. Jer koaliciju sastavljenu od plemenskih boraca, pristaša svrgnutog predsjednika Saddama Husseina, sunitskih islamista i radiklalnih džihadista držao je zajednički cilj: završetak vladavine Nurija al- Malikija. Daleko od toga da sve skupine koje su se povezale sa skupinom ISIS mogu profitirati o kalifata koji prelazi granice. "Skupini ISIS jedva polazi za rukom da uvede ili održi kalifat na većem teritoriju, jer se njihove predodžbe islama znatno razlikuju u odnosu na one drugih sunita u netom osvojenim područjima", smatra Rosiny.

Ali postavlja se pitanje kako jedan takav kalifat uopće može opstati. Ni njegova vlada ni jednostrano proglašene granice nisu zakoniti, i zbog toga gotovo da uopće neće biti međunarodno priznati. Gospodarski i politički predstoji vrlo teška budućnost. Međunarodna izolacija značila bi potpunu upućenost na same sebe.

Kalifat nije zajednički cilj

I upravo zbog toga nisu svi saveznici skupine ISIS sporazumni s ovim korakom. Čak i neke druge džihadističke skupine ne mogu dobiti ukidanje aktualnih iračkih granica. Tako je skupina Ansar al-Sunn za uspostavu kalifata, ali tako da se on ograniči na sadašnje granice Iraka. Ostale skupine kao što su primjerice muslimaska braća zalažu se za provinciju koja će biti vojno, pravno i gospodarski neovisna o Bagdadu, ali pritom ne žele sasvim pokidati veze sa središnjom vlašću. Ostale skupine poput "izraelske vojske" zalažu se za očuvanje religioznog i kulturnog identiteta sunita unutar iračkih granica. Nekadašnji članovi stranke Baath povezali su se sa skupinom ISIS, samo kako bi možda ponovno doveli stranku na vlast. O kalifatu ovi nacionalistički nastrojeni Iračani niti ne razmišljaju.

Oporba protiv vlade al-Malikija zapravo je najmanje poveznica dosadašnjeg saveza. Uspjesi koji su postignuti proteklih tjedana i mjeseci, za mali broj članova ne bi trebali biti pretjerani. Teroristička skupina ISIS u budućnosti će morati tražiti nove partnere saveznike. Ali to da će ih i pronaće je sve samo ne sigurno. No ni tada Irak neće biti na nekom dobitku. Mnogi Iračani strepe kako bi skupina mogla imati dovoljno snage da provodi svoje planove uz pomoć vlastitih snaga barem za neko vrijeme.