1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Svaka priča jedan film

15. april 2009

Dokumentrani filmovi u Njemačkoj imaju dugu i bogatu tradiciju. Od momenta kada je televizor postao stalni gost u našim dnevnim sobama, 50-ih godina prošlog vijeka, počela je masovna proizvodnja dokumentarnog filma.

https://p.dw.com/p/HXEk
Fidel Kastro sa Rolandom Kudelom vođom revolucije.
Ovakve slike su svakodnevica na njemačkoj televiziji.Foto: WDR

Nemci su poznati po svojoj preciznosti i sklonosti da racionalno razmišljaju. Da to nisu samo predrasude, može se uočiti i u svetu nemačkog filma. U poređenju sa drugim evropskim zemljama, u Nemačkoj je znatno veći udeo filmova koji se baziraju na istinitim događajima. Radi se ili o dokumentarcima ili o igranim filmovima sa dokumentarnim karakterom. Dakle, Nemci malo fantaziraju i mnogo dokumentuju.

Dokumentarac Bjanke Bodau „Srećna budućnost“ bavi se ujedinjenjem Nemačke iz ugla njene istočnonemačke porodice.

„Ujedinjenje. Na početku je to bio bedan osećaj. Strah. Svakodnevna otpuštanja. Najgore vreme koje sam doživela. Jednom sam tek tako izgovorila – Zapadni Nemci će nas progutati i gledati na nas kao na Turke.“

Čitava porodica zaradi 50 evra godišnje

Teme dokumentaraca su mnogobrojne – svaki događaj može da se pretoči u film. Pored regionalnih i nacionalnih tema, Nemci se sve češće bave ekološkim i socijalnim temama iz celog sveta. Tako je Ervin Vagenhofer snimio dokumentarac o izrabljivanju seljaka u Burkini Faso.

„Ljudi rade preko cele godine na poljima pamuka. Posao je naporan, jer je žbunje bodljikavo i svuda je prašina. Tamo su sve generacije – od dece do staraca. Jedna porodica zaradi za čitavu godinu samo 50 evra.“

„Go Ist“ za sudar kultura

Film "NOBODY'S PERFECT" Nika fon Glasova.
Foto: PALLADIO Film

Najpoznatiji filmski festivali dokumentarnog filma u Nemačkoj su „Duizburška filmska nedelja“, „Kaselski festival dokumentarnog filma“ i „Lajpciški festival za dokumentarni i crtani film“.

I kod dokumentaraca su sve češće koprodukcije. Za reditelje iz istočne i jugoistočne Evrope je vrlo primamljiv „Go Ist“ festival u Vizbadenu i filmski festival u Kotbusu, tvrdi kelnski umetnik, Gregor Cocki.

„Na „Go Ist“ festivalu se sudaraju kulture i učesnici razmenjuju svoja iskustva. Dokumentarne koprodukcije imaju odličnu šansu da nađu sponzore, pogotovu ukoliko se u filmovima prikazuje kultura neke druge zemlje. A segmenata kulture je mnogo, tako da interesantnih tema ima na pretek.“

Granice u Evropi polako nestaju. I u filmskom svetu se dešava sličan proces...

Autor: Bojan Šarenac

Odg. urednik: Svetozar Savić