1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Svaki peti američki vojnik koji je učestovao u ratu u Iraku se žali na posttraumatski stres-sindrom

Carsten Schmiester4. juli 2004

Ko se iz iračkog rata vrati kući, biće slavljen kao heroj. Nacija je ponosna na svoje borce, nerijetko sa njegovim ožiljcima koji su takođe označeni. Rukavi visoko zavrnuti, košulje raskopčane, rane pokazane. Ali to je vidljivo samo na tijelu.

https://p.dw.com/p/AVFQ
Američki vojnici u Iraku
Američki vojnici u IrakuFoto: AP

Do sada se u javnosti nije diskutovalo o onome što je uništeno u glavama veterana. Šta se dešava sa čovjekom koji bude zatvoren, koji gleda kako mu prijetelj umire i koji je možda i sam nekoga ubio?

Jedna nova vojna studija sada otkriva da-”Irak izjeda dušu”. Naime, svaki peti vojnik nakon učešća u ratu u Irak se žali na posttraumatski sindrom. 24-ro godišnji oficir Daniel Factor svoj problem ovako opisuje.

” Uvijek si pod naporom, uzimaš sve zaozbiljno i pokrećeš se na svaku sitnicu”.

U ostalim slučajevima se radi o panici od napada, o dugotrajnim morama i agresivnom odnosu prema rodbini. Dr Charsten Hoge istražio je psihičke posljedice za takve vojnike. On je ispitao više od 6.000 vojnika koji su učestvovali u misijama u Iraku i Afganistanu. Kod 17 posto iračkih veterana i šest posto u Afganistanu angažovani muškaraca i žena utvrđen je stres-sindrom. Dr. Hoge kaže da su vojnici uznemireni, ali još lošija je činjenica da je samo jedan dio pogođenih vojnika priznao da ima psihičke probleme. Mnogi se jednostavno ne javljaju, jer se plaše prezira.

Iz tih razloga, Steve Robinson sa nacionalnog centra koji se bavi zalivskim ratom i koji se i sam brine za veterana iz zalivskog rata, sumnja u rezultat aktuelne studije. On predpostavlja da je daleko više od samo 17 procenata duševnoj oboljelih podnijelo i još uvijek podnosi gubitak. Sve dok većina šuti, broj osoba za koje se predpostavlja da su duševno oboljeli, ostaće nepoznat.

Slučaj Deny-ja Factor-a treba ohrabriti sve koji žele slijediti njegov primjer i koji žele pobjediti šutnju.Ovaj 24-ro godišnjak je završio jednu grupnu terapiju i danas se osjeća znatno bolje.

”Terapija mi je pomogla. Užasne slike opominju da su još tu. Ali sada mogu bolje izlaziti na kraj sa onim što sam preživio”.