kurdi, turci, kurdsko-turski konflikt

Šta se u Turskoj promijenilo od avgusta 1984., kada je počela borba protiv kurdskih pobunjenika okupljenih u Kurdsku radničku partiju (PKK)? U principu ništa! PKK, koju su u međuvremenu i SAD, Evropska Unija i Njemačka proglasile terorističkom organizacijom, međunarodnoj zajednici baca prašinu u oči jednostranim proglašenjem primirja da bi napadima izazvala bijes turskog stanovništva.

Turska je, naime, opet reagovala osvetničkim operacijama na teritoriji sjevernog Iraka, ne mogavši da smiri tenzije. Na ovaj način se guše svi napori za mirnim rješavanjem kurdskog problema u Turskoj.

Istrajavanje na strategiji prolivanja krvi graniči s glupošću

S druge strane teror Kurdske radničke partije blokira svaki put ka miru. Novi kurdski poslanici u turskom parlamentu, kojima se prebacuje bliskost sa PKK, tek su nedavno položili zakletvu. Postoje izvještaji o kontaktima između pripadnika turskog sigurnosnog aparata sa predstavnicima evropskog ogranka Kurdske radničke partije u cilju postizanja mirovnog rješenja. Do mira se može doći samo kada sve strane progutaju svoju sujetu i ponos. Istrajavanje na strategiji prolivanja krvi je suludo i graniči sa glupošću.

Najnoviji napad PKK, koji je rezultirao ubistvom 27 turskih vojnika i policajaca, koji su proglašeni mučenicima, je jedan od najtežih u posljednjih 28 godina i sa najdalekosežnijim posljedicama. Mada je tužni rekord od 33 ubijena vojnika i dalje napad na mlade Turke koji su krenuli na služenje vojnog roka, počinjen 1993.

Uvrijeđeni Turci

Sada je lako kritikovati Tursku zbog odmazde prema Kurdima na sjeveru Iraka i tražiti političko rješenje. Mnogi Turci uvrijeđeno trljaju oči. Ako već Sjedinjene Američke Države smiju slati svoje vojnike u borbu protiv terorizma u Iraku i Afganistanu, ako već evropski i njemački vojnici umiru u Afganistanu kako bi branili sigurnost u njihovim na hiljade kilometara udaljenim zemljama, onda kritike na račun Turske, zbog vojne operacije prema pripadnicima Kurdske radničke partije na sjeveru Iraka, nemaju osnova.

Autor: Baha Güngör; pripremila: Jasmina Rose

Odgvorna urednica: Marina Martinović