Svjedok holokausta u Bundestagu

Čak da Marcel Reich-Ranicki nije progovorio ni riječi, njegovo prisustvo u sali Bundestaga bilo bi vrijedno spomena. Možda je sa ovim čovjekom, koji se kao rijetko ko stavio u službu njemačke kulture i jezika i koji je i sam prošao najmračnije poglavlje njemačke istorije, posljednji put u Bundestagu prisustvovao svjedok istorije, pše Frankfurter Allgemeine Zeitung i dodaje:

"Neshvatljivo su u takvoj atmosferi zvučale riječi predsjednika Bundestaga Norberta Lammerta koji je citirao nalaze jedne studije. Studija je pokazala kako je dvadeset odsto Nijemaca i danas latentno antisemitski raspoloženo.

Marcel Reich-Ranicki je podsjetio na 22. juli 1942. kada je počela deportacije Jevreja iz geta u Varšavi. Sudbina ovog čovjeka, koji je za dlaku izbjegao smrt u tom getu, predstavlja sudbinu miliona ljudi koji su u ime Njemačke protjerani, progonjeni, mučeni i ubijeni. To što sam Reich-Ranicki nije izrekao nijednu riječ kojom bi osudio današnju Njemačku ne treba, s obzirom na prisustvo desnog ektremizma i desničarskog nasilja, da nas uljuljka u uvjerenju kako smo danas sigurni", zaključuje Frankfurter Allgemeine Zeitung.

Gdje je savjest počinilaca zločina?

Die Welt je takođe pohvalio poziv Reich-Ranickom da u svojoj 91. godini života svjedoči o golgoti kroz koju je prošao. Na tu temu ovaj ist piše:

"27. januar nije dan pomirenja, nego dan prisjećanja na njemačku sramotu. Ono što se tih ratnih godina odvijalo uz 'fabričku disciplinu' predstavlja totalni poraz civilizacije. Bilo je dobro da je Marcel Reich-Ranicki imao priliku da nas podsjeti na te dane. Ipak, ova sjednica je imala i jednu manu. Bilo je časno, ali i najlakše pustiti da govori pripadnik jednog naroda koji je bio žrtva.

Mnogo teže, ali značajnije, bilo bi kada bi barem jednom za govornicu izašao neko ko je podržavao ili čak i sam činio zločine. Ko bi govorio o tome šta je mislio u tim trenucima, zašto je gledao u stranu i čime je umirivao svoju savjest. Neko ko bi bio svjedok toga da postoji krivica koja se ne može ničim izbrisati. To ne bi bio veličanstven govor, taj govor ne bio pozdravljen gromoglasnim aplauzom. Ipak, to bi bio neophodan čin u istorijskom trenutku kada se na onaj svijet seli posljednja generacija onih koji su podržavali ili činili zločine.

Da li ste ikada vidjeli nekog pripadnika SS divizija da je javno priznao zločine koje je počinio i zbog toga zatražio oproštaj?", pita se na kraju svog komentara list Die Welt.

Autor: Azer Slanjankić

Odgovorni urednik: Svetozar Savić