Tadićev plan za Kosovo u četiri tačke

Odnosi Kosova i Srbije se mogu poboljšati i riješiti dijalogom, ukoliko budu razmatrana četiri pitanja - rješenja za manastire SPC i administriranje manastirskim kompleksom, garancija za Srbe u enklavama, pitanje državne imovine i imovine građana Srbije na Kosovu i Metohiji, kao i posebnog rješenja za sjever Kosova, stoji u takozvanom planu u četiri tačke predsjednika Srbije Borisa Tadića. Priština odbacuje plan, međunarodna zajednica nema konačan stav oko podrške ovom planu.

Kompromis najbolje rješenje

Motiv za predstavljanje jednog ovakvog plana je pokušaj da se napravi neka politika, ili plan, koji će biti u skladu sa realnošću sa situacijom na Kosovu, ocjenjuje za Dojče vele Ognjen Pribićević, bivši ambasador Srbije u Njemačkoj. A realnost je da Srbi na sjeveru Kosova ne žele da žive pod autoritetom Prištine, i da Srbija od 1999. godine nema nikakav suverenitet nad Kosovom. U tom smislu je dobro imati neki plan koji bi mogao dovesti do nekog kompromisa, kaže Pribićević.

„Zato što ovi drugi tehnički pregovori, koji teku između Beograda i Prištine, su već iscrpili neke svoje mogućnosti. I zapravo se pod hitno mora pokušati da se napravi nešto što bi bio kompromis za cijelo Kosovo, kao i za rješenje problema Kosova. U suprotnom, bojim se da se otvara prostor i za ekstremiste i sa jedne i sa druge strane, i za one nedrobonamjerne iz međunarodne zajednice da tu situaciju na sjeveru koriste kad god njima odgovara.“

Kucanje na vrata dijaloga

Tadićev plan u četiri tačke predstavlja izlaznu strategiju za Srbiju iz pat pozicije sa Evropskom unijom (EU), smatra dr. Neven Cvetićanin, iz Instituta društvenih nauka.

„Taj plan ima za cilj da ponovo pokuša da otvori dijalog o Kosovu i Metohiji, i o poziciji države Srbije na Kosovu. Trebalo bi reći da je to prilično teško, pogotovu kada mnoge bitne i velike sile smatraju da je taj dijalog uglavnom završen. I ovaj plan u 4 tačke negdje ima ulogu da oprezno pokuša da otvori ta vrata: metaforično taj plan stoga možemo nazvati kucanjem na vrata dijaloga.“

Međunarodna zajednica možda najviše bojazni ima oko posljednje tačke ovog plana, a to je posebno rješenje za sjever Kosova. Iza toga mnogi vide ponovno pokretanje pitanje statusa Kosova, što međunarodna zajednica svakako ne želi, kaže Pribićević, i dodaje da tu ipak postoji neki prostor za pomak oko problema Kosova.

„Vidimo sada i oko same kandidature da zapadnom dijelu međunarodne zajednice nikako ne odgovara stanje u kome bi Srbija pošla nekim svojim putem, odnosno da stavimo na ler sam taj proces evropskih integracija. Tako da mislim da Srbija sa svoje strane ima dosta tog diplomatskog prostora da riješi pitanje Kosova koliko toliko u interesu Srbije.“

Američki Veliki brat riješava problem

U tom konktestu se u Beogradu posmatra i nešto aktivnije učešće američke administracije oko Kosova; to je vidljivo na osnovu posete zamenika pomoćnika državnog sekretara SAD Filipa Rikera, kao i telefonskog razgovora Tadića i američke državne sekretarke Hilari Klinton. Obje strane tu imaju svoje motive, ističe Cvetićanin.

„Dakle, motiv srpske strane je da pred izbore pokaže da ima podršku Zapada, i da se ne vodi neka konfliktna politika prema Zapadu, i da se tako pošalje poruka i političkim protivnicima i drugim centrima moći po svijetu. A opet, interes američke strane i njene administracije je da poput nekog Velikog brata dođe i pokuša da riješi problem koji EU nije uspela da riješi.“

Srpska opozicija se protiv ovom planu, i naziva ga Ahtosarijevim planom, i Cvetićanin kaže da će tako ostati sve do perioda nakon izbora. Opozicija naravno želi da napada vlast, i teško je očekivati da se oko pitanja Kosova postigne bilo kakav konsenzus sve dok se ne izbori ne završe, smatra Cvetićanin.

Autor: Ivica Petrović

Odgovorni urednik: Svetozar Savić