Tamna strana proizvodnje jaja

Kada se pilići u industrijskim pogonima za uzgoj izlegnu, zaposlenici ih odmah sortiraju na muške i ženske. Kokoši se stavljaju na desnu pokretnu traku, pakuju u kartone i šalju dalje u pogone za uzgoj. Pijetlovi se, međutim, stavljaju na lijevu pokretnu traku, koja ih vodi u sigurnu smrt.

Krivac za to je specijalizacija industrijskog uzgoja peradi, objašnjava Marius Tünte, glasnogovornik Njemačkog udruženja za zaštitu životinja u intervjuu za Deutsche Welle: "Postoje kokoši za tovljenje, koje se uzgajaju zbog mesa i nesilice, koje daju puno jaja. Muški pilići za uzgajivače nesilica nemaju ekonomsku vrijednost. Zbog toga se oni jednostavno ubiju."

Polovica pilića, koja se izlegne, su muški i time nepoželjni. Industrijskim pogonima se ne isplati tovljenje, jer se ne razvijaju dovoljno brzo da bi bili profitabilni. Za tovljenje postoje druge, specijalizirane pasmine - kokoši za tovljenje - kod ove vrste se tove i mužjaci i ženke.

Mljevenje ili gušenje

Pilići se ubace u stroj za mljevenje s oštrim noževima ili se uguše ugljičnim dioksidom.

"U oba slučaja životinje prolaze agoniju", kaže Tünte. "Prilikom mljevenja životinje često prežive s teškim ozljedama. A na snimkama tijekom puštanja plina se jasno može vidjeti kako se životinje bore za zrak, prijie nego što umru."

Ubijeni pilići se potom prerade u životinjsko brašno i zapale. Neki od ugušenih pilića se koriste i kao hrana za grabežljive ptice u zoološkim vrtovima - no, prema Njemačkom udruženju za zaštitu životinja to je samo mali postotak.

Biojaja nisu rješenje

Tek nakon razvrstavanja pilića, na muške i ženske, odlučuje se hoće li ženski pilići ići na biofarme ili u industrijsko poduzeće - dakle, ni biofarme se ne mogu distancirati od ovog sistema.

"Trenutačno ne postoji alternativa na tržištu", kaže Gerald Wehde, glasnogovornik iz Savez za ekološki uzgoj, Bioland: "Možemo samo pokušati ublažiti problem."

Uobičajeno je i ubijanje nesilice nakon prvog mitarenja. Bioland stoga preporučuje svojim poduzećima da kokoši ne ubijaju, jer i nakon mitarenja one ponovo legu jaja, iako ne jednako puno kao prije. Kada bi više kokoši doživjelo drugi ciklus u kojem mogu nesti jaja, potreba za novim nesilicama bi se smanjila.

Kršenje Zakona o zaštiti životinja?

Prema prvom članu Zakona o zaštiti životinja, za ubijanje životinja mora postojati valjani razlog. No, borci za prava životinja, čak i pojedini pravnici, sumnjaju da za ubijanje muških pilića postoji valjani razlog.

Ipak se dopušta ova praksa. Pravilnikom Europske unije je čak i uređeno na koji način se pilići trebaju samljeti ili ugušiti - stroj za mljevenje se ne smije pretovariti, a pilići smiju biti stari samo 72 sata.

Savezno ministarstvo za prehranu, poljoprivredu i zaštitu potrošača (BMELV) je na upit DW-a odgovorilo: "Ubijanje muških pilića bi trebalo biti posljednje rješenje, nakon isključivanja ostalih mogućnosti za eventualnu uporabnu vrijednost životinja." No, drugog rješenja, osim neisplativog tovljenja nema.

Moguće rješenje?

Da ubijanje milijuna pilića nije ni praktično niti u skladu sa Zakonom o zaštiti životinja, većini je jasno - čak i poduzećima za uzgoj.

"Nitko, pa čak ni industrija, ne želi nastaviti s ubijanjem zdravih, muških pilića", kaže Maria-Elisabeth Krautwald-Junghanns, veterinarka i znanstvenica sa Sveučilišta u Leipzigu. Ona istražuje načine za određivanje spola pilića prije nego što se izlegu. Na taj način bi se mogle izleći samo ženke.

Kod goveda i drugih sisavaca rješenje je jednostavnije, jer se sperma može razvrstati. Kod peradi to nije moguće, jer ne odlučuje sperma spol, nego jajne stanice.

Najbolje rješenje, kako iz perspektive uzgajivača kokoši tako i Saveza za zaštitu životinja je vrsta koja može oboje: ženke bi legle jaja, a mužjake bi se moglo toviti - kako je bilo prije 1950-te. No, zbog efikasnosti se prešlo na ubijanje muških pilića.

Dok se ne nađe rješenje, potrošačima, koji žele bojkotirati ubijanje pilića, ostaje samo da se "ponekad odreknu i jedu manje jaja i drugih proizvoda od jaja", zaključuje Tünte.

Autorica: Brigitte Osterath / Svjetlana Rezo

Odgovrona urednica: Belma Fazlagić-Šestić