Teška borba protiv scijentologa

Ursula Caberta, povjerenica za sekte grada-pokrajine Hamburga u međuvremenu poznaje pravila i običaje scijentologa možda i bolje nego mnogi pripadnici te sekte. Isprva je uživala podršku i javnosti i političara, ali do konca nije uspjela u svom cilju: zabrani ove organizacije koja se jedva i na papiru uopće može nazvati "crkvom", kako se sama naziva. Na kraju je frustrirana dala ostavku.

Gotovo dva desetljeća je Caberta pratila djelovanje scijentologa - i pomagala onima koji su konačno uvidjeli svoju grešku i pokušali napustiti sektu. Nije joj bilo teško doći do zaključka kako to nije problem pojedinih žrtava, nego da je ta organizacija prijetnja sigurnosti ove zemlje. "Bilo mi je jasno: scijentologija nije vjera, nego totalitarna organizacija s kultom vođe i ideologijom 'nadljudi'." Ali nikad nije uspjela dobiti podršku za zabranu, a politika je davala i sve manje novaca za njezin rad.

"Znanstveno" do novčanika vjernika

Scijentolozi ipak sami sebe smatraju religijskom zajednicom, a svoju instituciju "crkvom" - mada zagovaraju prilično opskurnu mješavinu mitova i "znanstvenih" metoda kojom se postaje bolji pripadnik "crkve". No u jedva kojoj zemlji, osim naravno Sjedinjenih Američkih Država, uživaju status vjerske zajednice pa su tako i u Njemačkoj tek udruga građana.

Glasnogovornik scijentologa u Njemačkoj Jürg Stettler ističe kako je to "udruga idealista", ali i kako imaju sve više članova. "Ima osam crkava, deset misija i brojne individualne grupe." Scijentolozi su upisani kao udruga građana i sami rješavaju svoje aktivnosti. Financiraju se prilozima od članova i drugim donacijama.

Manfred Napieralla iz Službe za zaštitu ustavnog poretka Hamburga smatra kako je to tek nevina ljuska ove organizacije. Scijentolozi teže novcu, moći i utjecaju. Oni koji su napustili sektu svjedoče o masivnom psihičkom pritisku na članove da se "oslobode reaktivnog uma" kako bi došli do "čistog stanja" i njegovog "thetana" - neke vrste prave svijesti svake osobe.

Sljedbenici bez vlastite glave

No srž je zapravo "slomiti" otpor i učiniti ih poslušnim sljedbenicima - naravno na korist samoj scijentološkoj sekti. Zato se osobito trude pridobiti obrazovane osobe - češće muškarce nego žene, kojima se onda stavlja u zadaću da postignu karijeru u politici, gospodarstvu, medijima i drugim društvenim institucijama - kako bi s toga položaja pomogli "svojim" scijentolozima. Naravno da im je jako stalo da se domognu kakve ugledne ličnosti - poput Johna Travolte ili Toma Cruisa, kako bi im radili "reklamu" za nove sljedbenike.

Organizacija djeluje i u Njemačkoj, ali još 1997. su ministri unutarnjih poslova svih pokrajina zaključili kako bi bilo dobro bolje pogledati, što se događa u toj organizaciji. 2008. su scijentolozi dospjeli pred Viši upravni sud u Münsteru zbog svojih ciljeva da baš svi uđu u "čisto stanje" - ali i da pritom nisu važne nikakve institucije pravne države. Zaključak suda je bio da ta organizacija teži društvenom uređenju koje će biti spremno poništiti ili ugroziti i temeljna ljudska prava poput prava na ravnopravnost.

Usprkos svemu tome - i makar Služba za zaštitu ustavnog poretka i dalje prati rad scijentologa, oni nisu zabranjeni. Doduše, teško se može vjerovati tvrdnjama sekte o velikom "zanimanju i odazivu" među građanima. Čak kada je riječ o 12 tisuća sljedbenika s kojima se hvale u Njemačkoj, realnije je računati s četvrtinom tog broja - ili tek desetinom, ako se žele prebrojati samo "uvjereni" scijentolozi.

"Treba im biti stalno za petama"

Jer usprkos svim naporima i reklamama u pješačkim zonama kako će svojim aparatićem (takozvanim E-metrom) učas svakome izmjeriti stupanj stresa - i ako se zaželi, otkriti što ih muči, scijentolozi su svojom ideologijom bili i ostali egzotična organizacija kakva se mogla stvoriti samo na zapadnoj obali Amerike u šezdesetim i sedamdesetim prošlog stoljeća. Golema većina "vjernika" su Amerikanci, dok u Europi imaju mnogo sjedišta (jedno je i u srcu upravnih struktura Europske unije u Bruxellesu) - ali tek šačicu sljedbenika.

No to je i organizacija koja ne oprašta onima koji su je napustili i prijeti onome tko ih se usudi kritizirati - čak i posebnom vlastitom "tajnom službom". Sve to zna i Manfred Napieralla, a zna i da građani zapravo ne znaju, što da misle o njima. Svake godine dobiva više od pet stotina upita građana, makar sekta pomno pazi da "ne prijeđe granicu" jer zna da nadležne službe prate, što čini i kako djeluje.

Bez Ursule Caberte, koja se često i javno zalagala za njihovu zabranu, scijentolozima će biti nešto lakše - ali i gospođa Caberta ističe kako i bez nje ne smije popustiti pozornost i pritisak: "To je organizacija koja je preživjela već mnogo kriza. Ako im se nije stalno za petama, onda se brzo oporave."

Jer naivnih idealista koji teže "čistom stanju" - pa makar to bilo postignuto i metodama pranja mozga, na žalost nikad neće nedostajati.

Autori: Rachel Baig / Anđelko Šubić

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić