Teška moralna dilema - pobaciti hendikepirano dijete ili ne?

Klub zastupnika CDU-a i CSU-a je predložilo nacrt koji predviđa obavezno savjetovanje od strane doktora i minimum od tri dana čekanja prije nego što se izvrši pobačaj. Osim toga svaki slučaj bi trebao biti dokumentovan i statistički obrađen. Postoje i dva druga prijedloga zakona - jedan iz redova liberala i drugi koji su zajedno napravili socijaldemokrati i Zeleni. No, bez obzira na političke tabore, tema "kasni pobačaj" već odavno dijeli i uzbuđuje duhove u Njemačkoj.

Uvijek teška odluka

Gisela Notz, predsjednica udruženja Pro Famila, koja vrši zakonom propisana savjetovanja trudnica koje se odluče za pobačaj, tvrdi da je stvarni cilj inicijative kršćanskih demokrata i kršćanskih socijalista generalno ukinuti mogućnost kasnog pobačaja. "Mi smo mišljenja da bi takve promjene zakona bile usmjerene protiv žena i i da nijedan prekid trudnoće ne može biti spriječen strožim zakonima, pa ni onaj motivisan medicinskim indikacijama", kaže Notz. Udruženje Pro Famila ima puno iskustva u savjetovanju trudnica u problematičnim slučajevima i iz prakse zna da se žene i parovi koji su suočeni s lošim nalazom prenatalnog dijagnostičkog pregleda ionako dovoljno muče i pokušavaju u takvoj situaciji donijeti odgovornu i ispravnu odluku za sebe i dijete koje očekuju. Oštećenje ploda nije dovoljan razlog za pobačaj nakon trećeg mjeseca.

Gisela Notz smatra da potrebe za reformom zakona o pobačaju u Njemačkoj nema. I prema dosadašnjem zakonu su pobačaji nakon trećeg mjeseca trudnoće zabranjeni, odnosno mogući su samo ako postoji neki medicinski ili kriminološki razlog - dakle, ako postoji neka opasnost za majku ili ako je do začeća djeteta došlo silovanjem. Pritom je važno istaknuti da sam hendikep djeteta, prema važećem zakonu iz 1995., nije dovoljan razlog za pobačaj nakon 12. sedmica, već su to pshički i fizički rizici kojima je, u takvim slučajevima, izložena majka.

"Te žene prolaze kroz pakao"

Ginekologinja Jette Brünig iz Berlina već 25 godina u Berlinu savjetuje žene koje nose dijete s nekim oštećenjem. Kada im se to saopšti, obično se ukoče, zastane im dah, a onda briznu u gorak plač, priča ona. Te žene ne znaju šta da rade. To je strašna faza za koju trudnice misle da nikada neće završiti, kaže Brünig. Prije nekoliko sedmica je imala slučaj žene koja je doznala da dijete koje nosi ima teška oštećenja bubrega i mjehura, toliko velika da nema šanse preživjeti. Sedam sedmica se s njom sastajala i razgovarala. Konačno se žena odlučila za prekid trudnoće, u 24. sedmici. U Njemačkoj je prošle godine izvršeno 229 pobačaja nakon 22. sedmice, dakle, nakon trenutka kada su zdrave bebe teoretski sposobne za život izvan majčine utrobe. Malo ljudi ne zna kako u tako kasnoj fazi trudnoće prekid trudnoće uopšte izgleda. Žene se moraju zapravo poroditi, a plod se prije umjetnog izazivanja trudova mora usmrtiti injekcijom. "Te žene prolaze kroz pravi pakao", kaže Jette Brünig.

Ubistvo, a ne pobačaj

No, postoje i oni koji zastupaju drugačija stajališta i koje zanimaju prije svega prava nerođenog djeteta. Profesor kaznenog prava iz Freiburga Albin Eser već se 30 godina bavi problematikom pobačaja i zagovara izmjene u postojećem zakonu. "Možda drugačije nego iz moralnog gledišta, iz pravnog gledišta potreba za zaštitom života raste sa stepenom razvijenosti nerođenog ploda. To znači da se u trudnoći ne smijemo orijentisati prema terminu poroda, već prema trenutku kada je dijete sposobno za život izvan stomaka majke", argumentuje on. Eser uzima za primjer neke druge zemlje. "Zanimljivo je da upravo zemlje u kojima su propisi o prekidu trudnoće vrlo liberalni, kao na primjer u Švedskoj ili Hoalndiji, u 24. sedmici trudnoće povlače granicu i to tako radikalnu da se nakon tog trenutka prekid trudnoće ne smatra pobačajem, već ubistvom."

Poboljšati rano savjetovanje trudnica

U jednome se, međutim, svi slažu: da savjetovanje trudnica u Njemačkoj treba poboljšati, jer ono često dolazi prekasno. Gisela Notz iz udruženja Pro Familia smatra da za to nije potreban novi zakon o pobačaju, jer poboljšanje situacije može biti ostvareno već planiranim promjenama u zakonu o prenatalnoj dijagnostici. Današnja tehnologija, naime, omogućava da se već u 11. sedmici, zahvaljujući preciznim aparatima za ultrazvuk uoče veća oštećenja i anomalije ploda, no takav pregled pacijentice moraju platiti iz vlastitog džepa i on stoji 200 eura. Postoji i još jedan aspekt koji u cijeloj diskusiji, smatra Gisela Notz, ostaje zapostavljen, a to je činjenica da država mora učiniti više za podršku porodicama s hendikepiranom djecom.