Tko su njemački neonacisti?

"Od Finske do Crnog mora, naprijed, naprijed, Fireru, naredi - mi te slijedimo", ova tzv. Ruska pjesma nastala je 1941. godine, u vrijeme napada nacističke Njemačke na Rusiju, pjavali su je njemački vojnici tokom pohoda prema Moskvi. Kako su završili - poznato je: onima koji su preživjeli Staljingrad do pjevanja više nije bilo. Pa ipak, ova danas zabranjena pjesma još uvijek odzvanja iz nekih podruma ili skrivenih dvorana u njemačkim gradovima - pjevaju je mladi neonacisti.

Stari i novi nacisti

Organizirani su u desno-ekstremne stranke, poput Nacionaldemokratske partije, NPD, ili Njemačke narodne unije, DVU, ili su pak vanstranački okupljeni u pojedine grupe ili tzv. slobodna udruženja. Za razliku od njihovih očeva ili djedova, tzv. starih nacista, novi nacisti ne sanjaju o osvajanju svijeta, već o navodnom "oslobađanju" Njemačke od stranaca. Omiljene parole su "Auslaender Raus" - stranci van, i "Deutschland den Deutschen" - Njemačka Nijemcima.

Demokratijom protiv neonacizma

Prije ujedinjenja zemlje bio je to isključivo zapadnonjemački fenomen - u DDR-u komunisti nisu trpili nikakvu političku konkurenciju, pa ni s krajnje desnice. Zapadna Njemačka pokušala je sa desnim ekstremistima izaći na kraj demokratskim metodama. Cem Oezdemir iz stranke Zelenih: "Demokracija, to svi znamo, mora moći izdržati i pogrešne ideje, pa čak i veliku glupost. Granica je, međutim, prijeđena kada neka stranka, pod krinkom ustavnih prava i s novcemo poreznih obveznika, izgrađuje infrastrukturu za neonaciste. Mi to ne želimo."

Recimo NE neonacizmu

Nakon ujedinjenja 1990. godine odjednom je na istoku Njemačke došlo do pravog procvata desnog ekstremizma i militantnog neonacizma. Tamo su NPD i DVU ušle u neke pokrajinske parlamente, uz skandiranje mase su paljeni izbjeglički domovi, a u više mjesta su uspostavljene tzv. "nacionalno oslobođene zone" - u njima nije zdravo niti jednom strancu da zaluta. Psiholog iz Drezdena Thomas Kliche taj fenomen objašnjava politikom istočnonjemačkih komunista: "Represivan sistem, poput onoga u DDR-u, razvio je autoritarne oblike socijalizacije, naprosto da bi građane držao u miru."

Njemačka službena politika oštro se distancira od neonacista, čak je pokušano i zabraniti najjaču desničarsku stranku NPD. Taj pokušaj, međutim, nije uspio. Kriteriji za zabranu stranaka u Njemačkoj su izrazito strogi - što je također jedna od pouka negativnog iskustva starih, hitlerovih nacista. Stoga najefikasniji oblik borbe i dalje ostaje angažiranost i hrabrost građana i glasan protest civilnog društva.