Olimpijske igre sve "ženstvenije"

Igre postaju sve ženstvenije. 48,3 posto takmičarskih mjesta u Tokiju rezervirano je za žene. Povećani udio sportašica biće vidljiv na ceremoniji otvaranja u petak. Kada timovi umarširaju - nažalost bez gledalaca na stadionu ali s milionima gledalaca ispred TV-ekrana širom svijeta – jedan sportista i jedna sportiskinja će stadionom pronijeti zastave.

Narednih 16 takmičarskih dana medalje će se dodjeljivati ​​ženama koje učestvuju u 156 takmičarskih disciplina. Na igrama u Riju prije pet godina one su se takmičile u 136 disciplina. To je povećanje od nevjerovatnih 14,7  posto. Udio žena u mješovitim disciplinama čak će za jednu trećinu biti veći nego 2016. godine: od 9 na Olimpijskim igrama 2016. do 12 sada u Japanu.

„Posebna promocija žena dio je Olimpijske povelje od 1996. godine", kaže Petra Tzschoppe, sociologinja u oblasti sporta sa Univerziteta u Leipzigu.„Predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta (IOC) Thomas Bach je ovu ideju uvrstio u Agendu 2020. Broj takmičenja na kojima učestvuju muškarci bi se trebao približiti broju disciplina u kojima učestvuju žene." Prvi olimpijski događaj s jednakim brojem muških i ženskih učesnika bile su Olimpijske igre mladih 2018. u Buenos Airesu. Sada je u Tokiju taj broj gotovo izjednačen. „IOC šalje signale društvu", kaže Petra Tzschoppe. U mnogim područjima - politici, biznisu, nauci - udio žena na istaknutim pozicijama je daleko niži u svijetu.

- pročitajte i ovo:  Prije 100 godina: Olimpijske ženske igre u Monte Carlu

Dug i trnovit put za žene

Žene su se desetljećima morale boriti za svoju ravnopravnost u olimpijskoj areni. One su već 1900. godine učestvovale na drugim Olimpijskim igrama u Parizu - u odvojenim takmičenjima u tenisu i golfu i u mješovitim timovima u balonarstvu i letenju zmajevima. Međutim, to se dogodilo protiv volje osnivača igara modernog doba Pierrea de Coubertina. On je opisao Olimpijske igre kao "ceremonijalno slavlje muške atletike". Budući da su takmičenja bila dio Svjetske izložbe (kao 2004. u St. Louisu), organizatori su to odobrili. 2012. žene su se prvi put počele takmičiti u plivanju ​a 1928. osvojile su u nekim disciplinama i atletiku kao drugi ključni olimpijski sport.

Međutim, dugo su se morale boriti protiv predrasuda. Neke discipline prekomjerno opterećuju žene i premašuju njihove sposobnosti  ili nisu prikladne iz estetskih razloga, bili su često korišteni "argumenti". "Nažalost, sportske nauke nisu im priskočile u pomoć", rezimira Petra Tzschoppe i dodaje: "Da žene nisu pojačale pritisak i postavile zahtjeve, danas ne bi bile tako daleko." Žene maratone trče od 1984. godine. Malo-pomalo osvajale su i borilačke vještine - džudo 1992., hrvanje 2004. i boks 2012. godine.

Ženska kvota ne samo da nailazi na odobravanje, već će u nekim sportovima u Tokiju postojati puni paritet između muškaraca i žena. Isti broj takmičenja održava se u veslanju, gađanju, dizanju tegova i utrkama u kanuu. U posljednjem sportu žene olimpijsku premijeru doživljavaju u kanaderu (klečeći s veslom). Zbog toga je međunarodna federacija kanua (ICF) morala otkazati dvije discipline za muškarce.

Međutim, zahtjevi IOC-a za jednakošću ne izazivaju samo odobravanje međunarodnih udruženja. U mnogim sportovima muškarci su više aktivni nego žene. Ženska kvota od 50 posto na Olimpijskim igrama ne odgovara stvarnosti, pogotovo jer generalno ne postoje takve specifikacije za svjetska prvenstva ili svjetske kupove. Često se argumentira kako su, eliminisanjem disciplina, uspješni muški sportisti lišeni šanse da se ponovo bore za medalje. Petra Tzschoppe za to ima odgovor. "Ako žene budu prisutne u sve više i više sportova na Olimpijskim igrama, to će dovesti do toga da se više žena i djevojaka bave tim sportovima. Dakle, to takođe služi razvoju ženskog sporta".

Premalo ženskih sportskih funkcionera

Koliko god vladalo zadovoljstvo povećanim udjelom žena na olimpijskim borilištima, međunarodnim sportskim svijetom i dalje dominiraju muškarci. Od sportskih saveza, koji sponzorišu olimpijska takmičenja u Tokiju, samo jedan vodi žena. Španjolka Marisol Casado je na čelu Svjetskog triatlona (World Triatlon). Prije dvadeset godina u Međunarodnom olimpijskom komitetu bilo je samo deset žena. Danas su 29 od 96 članova žene sa pravom glasa.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu