270911 Libyen Abu Salim

Dugački zid zatvora Abu Salim se vidi izdaleka i izgleda zastrašujuće visok i masivan, osiguran bodljikavom žicom. Polje ispred njega je presušilo od sunca, trava i grmlje su izblijedjeli. Na prvi pogled polje se čini sasvim običnim. Ali ko suhu zemlju malo otkopa, naići će na ljudske kosti. Ovdje, na rubu Tripolija nalaze se posmrtni ostaci oko 1.300 ljudi koje su ubili poslušnici Gadafijevog režima. Soumaia bin Jabr je jedna od mnogih stanovnica Libije koje ovih dana posjećuju masovnu grobnicu. U rukama ova žena, umotana u tamnoplavu maramu, drži fotografije.

"Ovo je Salah bin Jabr", kaže Soumaia. Jedan od njena četiri brata koja su kako pretpostavlja, ukopana ovdje u zatvoru Abu Salim. "Odveli su ih tokom molitve. Bili su obični ljudi, a ne ekstremisti." 

Samovolja Gadafijevog režima

Pod optužbom da su fundamentalisti, mnogi Libijci su 90- tih godina odvedeni u zatvore; bila je to samovolja kako bi se zaplašio ostatak stanovništva. Po deset ih je bivalo smješteno u ćelije od po nekoliko kvadratnih metara. Protiv njih nije bila podignuta optužnica, snabdjevanje hranom bilo je loše, posjete rijetko dozvoljene. Zatvorenici su 1996. godine zbog toga podigli ustanak kako bi se izborili za bolje uvjete i sudski postupak. Ustanak je ugušen. Nakon toga je ubijeno 1.300 zatvorenika, a njihovi posmrtni ostaci pokopani su na polju kod Abu Salima.  Abdel Hafid Abu Aisha, živi nedaleko od zatvora i svojevremeno je čuo pucnje: "Četiri sata poslijepodne, nakon molitve petkom, čuli su se pucnji. Uslijedila je pauza do subote ujutro i onda su nastavili. "

Uloga čuvara

Stanovncima je naravno bilo zabranjeno da gledaju šta se dešava. Abu Salim je bio zabranjena vojna zona. Drugi ljudi su sudjelovali u masakru ili ga bar vidjeli - to su bili vojnici i čuvari u zatvoru. Čuvari su počinili još jedan zločin, kaže Salim Mayuff: "Skoro deset godina je članovima porodica govoreno da zatvorenicima trebaju donositi hranu u zatvor. Mnogi su morali odvajati od svojih usta, patili su od gladi i umrli." Vrhunac cinizma je bio kada su članovima porodica govorili da zatvorenicima donesu novu odjeću jer su se u zatvoru udebljali, kaže Mayuff.

Stari režim je tek prije šest godina priznao da se 1996. godine u Abu Salimu desilo krvoproliće. Rečeno je da je došlo do sukoba sa islamističkim grupama. Mnogim rođacima zatvorenika rečeno je da su njihovi najbliži umrli prirodnom smrću. Abu Salim međutim nije zaboravljen, naprotiv, on je postao početak kraja Muamera Gadafija. Većina ubijenih je iz Bengazija. Upravo tamo su u februaru počeli protesti advokata koji su zastupali porodice ubijenih. Tražili su da se razjasne ubistva u Abu Salimu, nakon čega je uslijedio i talas demonstracija u drugim dijelovima zemlje. Nova libijska vlada u međuvremenu je od međunarodne zajednice zatražila pomoć u identifikaciji posmrtnih ostataka, pronađenih u masovnoj grobnici.

Autori: Björn Blaschke/Belma Fazlagić-Šestić 

Odg. ur.: Jasmina Rose