Tri desetljeća u borbi protiv dopinga

Imena njih dvojice su do sada bila upisana u istoriju kao imena sportista sa rekordnim serijama pobjeda. Biciklista Lence Armstrong je od 1999. do 2005. sedam puta osvajao utrku Tour de France. Njegov zemljak Edwin Moses je od 1977. do 1987. pobijedio 122 puta zaredom u utrci na 400 metara s preponama. Ipak, u srijedu (11.10.2012.) objavljeni detaljni opisi načina na koji se dopingovao Armstrong ostaviće samo Mosesa kao sportistu koji je zaslužio mjesto u sportskim analima.

Ovaj danas 57-godišnjak je itekako uticao na to da se rasvijetli slučaj dopingovanja Lenca Armstronga. Moses je od 2010. član Upravnog odbora Američke agencije za borbu protiv dopinga (USADA), koji je uporno istraživao ovaj slučaj i koji je objavio izvještaj u kojem se na 1000 stranica opisuje "najprofinjeniji, najprofesionalniji i najuspješniji program dopingovanja u istoriji sporta".

Legenda svjetske atletike se šta više od septembra 2012. nalazi na čelu Upravnog odbora i najavljuje oštru borbu protiv prevaranata u sportu. "Nama je svjedeno koliko ste poznat sportista i koliko vas ljudi vole", upozorava Moses one koji koriste doping.

On smatra da je doping jedan od najvažnijih problema savremenog sporta. "Naša misija je da svi sportisti nastupaju pod istim uslovima", naglašava dvostruki olimpijski pobjednik. Posebno ga nerviraju klasični izgovori tipa "svi koriste doping".

"Šta kažeš svom djetetu kada tvrdi kako svi varaju na prijemnom ispitu za fakultet? Kažeš li mu da i ono treba da prepisuje?", pita ovaj dvostruki olimpijski pobjednik.

Legendarnih "13 koraka"

Ova bivša zvijezda atletskih staza se još prije trideset godina ubrajala u pionire boraca protiv dopinga. Još 1983. kritikovao je upotrebu nedozvoljenih supstanci. "Šta ti ljudi čine svojim tijelima? Da li je pobjeda baš toliko vrijedna? Mislim da nije", izjavljivao je tada Moses. Nekoliko godina kasnije tražio je da se uvedu nasumične doping-kontrole i mimo takmičenja. "Borio sam se za one koji su prvo bili u vrhu, a narednih godina stizali samo do petog ili šestog mjesta i nisu izborili mjesto u državnom timu."

Njegova prva uspješna serija kao sportiste je zakratko bila prekinuta na mitingu u Berlinu 26. avgusta 1977. kada je izgubio od stalnog rivala, Nijemca Haralda Schmida. Samo sedmicu dana kasnije revanširao se na utrci u Diseldorfu i potom je ostao neporažen punih 9 godina, 9 mjeseci i 9 dana. Trebalo je da prođe skoro deset godina pa da ga pobijedi zemljak Danny Harris (4. juna 1987.) Moses je bio čuven po tome što je "ubilačku" utrku na 400 metara s preponama savlađivao naizgled vrlo elegantno i lagano. Tajna uspjeha je bila u tome što je on bio jedini koji je utrku mogao da "povuče" od početka do kraja u idealnom ritmu od 13 koraka između dvije prepreke. Svi ostali su u posljednjem dijelu staze zbog umora morali da naprave korak-dva više između prepreka.

Samo uz doping do finala?

Victor Conte, osnivač firme Balco, još je 2007. izjavio kako je "danas vrlo teško da se "čist" plasiraš u finale velikog takmičenja". On je preporučivao roditeljima djece da ih usmjere na drugu stranu, izvan atletike, ukoliko ne žele da djeca dođu u kontakt sa dopingom. "U jednom trenutku se djeca stavljaju u situaciju da nemaju izbora, osim da uzimaju nedozvoljene supstance", kaže Conte. Balco je inače firma koja je bila umiješana u veliki skandal 2003. jer je dokazano kako je doping-sredstvima snabdijevala američke i evropske sportiste.

Moses kaže kako su Conteove tvrdnje "groteskne i cinične". On ukazuje na vlastitu statistiku i na to da je sam trenirao tri puta dnevno, a da nikada nije koristio doping. "Što je trening bio teži, to sam postajao brži i ostao sam neporažen skoro deset godina. Pobijedio sam 122 puta zaredom i to samo zahvaljujući prolivenom znoju i savršenoj tehnici. Tačka."

Autor: Azer Slanjankić (dpa, sid)

Odgovorna urednica: Zorica Ilić