Trnovit put do promjene spola i imena

Felisija Rolečke bori se za promjenu zakona koji regulira kako transseksualne i transrodne osobe mogu da zvanično promijene spol. Taj zakon postoji tačno četiri decenije, a Ustavni sud je poslednji put još prije deset godina preporučio njegovu izmjenu.

Vlada je ovog februara potvrdila da radi na novom „Zakonu o samoodređenju“, nakon što je nacrt procurio do jednog desničarskog portala. Ali, nije izvjesno da će transrodne i transseskualne osobe biti zadovoljne prijedlogom.

Godine procedure

„Muka je i neprijatnost da se zvanično promijene ime i spol“, priča nam Felisija Rolečke. Ona je i sama kroz to prošla i trajalo je godinama. Rolečke (26) organizuje radionice u Berlinu. Odrasla je, kaže, u „veoma katoličkom“ bavarskom mjestašcu, a u glavni grad je došla sa 17 godina na studije. Tamo je, sa 21 godinom, prestala da skriva svoj identitet.

Krajem 2015. je, kaže, našla dobrog terapeuta. „Dogovorili smo da počnem sa papirologijom kako bih promijenila ime, čak i prije nego što krenem sa hormonskom terapijom i operacijom. Ali, da bih počela, morala sam da platim 1.600 evra. Ne valja što je uslov da zakonski promijeniš ime to da imaš dovoljno para“, kaže Rolečke.

Kale Himpfner iz njemačke Trans asocijacije potvrđuje da su takse i dažbine za promjenu imena i spola visoke. „Često viđamo troškove od po nekoliko hiljada evra“, kaže. „To su previsoke prepreke.“

Nakon saslušanja kod sudije, tim novcem se plaćaju dva „stručna mišljenja“ koja daju mahom psihoterapeuti. Oba stručnjaka moraju nezavisno jedan od drugog da razgovaraju sa trans osobom.

„Moja dva razgovora su trajala po dva sata. To je psihološko vještačenje gdje se govori o tvojoj cijeloj životnoj priči“, sjeća se Rolečke. „Pitaju o seksualnim iskustvima, seksualnoj orijentaciji, fetišima, porodičnoj strukturu. Govorili su o mnogim temama koje nisu bitne za pitanje roda."

Osećala je da procjenjuju koliko odgovara stereotipu o ženi. „Procjenjivali su koliko mi je dobra šminka ili primijetili da sam prekrstila noge kad sam sjela“, priča ona. „I procjenjivali su moju seksualnu orijentaciju. Recimo, ako ste trans-žena i zanimaju vas isključivo muškarci, to donosi bonus poene.“

„Izgledalo je kao da misle da je biti trans psihička bolest“, dodaje Rolečke. Takvo viđenje je Svjetska zdravstvena organizacija odbacila 2019. godine.

Vještaci onda svoju analizu podnose sudiji. Prema Himpfnerovim rečima, gotovo svi stručnjaci dođu do istog zaključka koji iznosi i sama trans osoba. „Ta vještačenja nisu samo suvišna, nego mogu biti i ponižavajuća za trans ljude“, kaže on.

Na kraju, poslije više od dvije godine, mnogo uloženog truda, novca i stresa, Rolečke je dobila pismo da je odobrena promjena spola i imena.

Pravo na izbor sa 14 godina?

Sada dva odvojena prijedloga zakona – jedan dolazi od njemačkih Liberala, drugi od Zelenih - predviđaju pravo na samoodređenje za sve starije od 14 godina.

„Sa 14 godina mladi ljudi mogu nezavisno od roditelja da odluče da se pridruže nekoj religijskoj zajednici ili da je napuste“, podseća Himpfner. „Sloboda vjeroispovesti je osnovno pravo. Ali prepoznavanje sopstvenog roda je takođe pokriveno ljudskim pravima poput prava na dostojanstvo ili na slobodan razvoj ličnosti.“

Ranije je već iz postojećeg zakona izbačen član prema kojem su osobe koje mijenjaju spol morale već da izvrše operativne zahvate. Njemačka je 2017. uvela i zakonsku mogućnost da se spol i rod označe kao „divers“ (razno).

Sada se trans osobe nadaju da će zakon o samoodređenju naprosto omogućiti da se spol i ime mijenjaju bez peripetija, kako je u nekim drugim zemljama. Ipak, ne djeluje da će se to desiti prije narednih parlamentarnih izbora u septembru.

„Sama priča o promjeni ovog arhaičnog zakona je korak u dobrom pravcu. Nadam se da će uspjeti, ali nisam previše optimistična“, dodaje Rolečke.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na luboInstagramu