Tulln kao primjer pomoći izbjeglicama

Juni 2015. godine. Sirijski grad Daraa. Tada trogodišnja Selena al Refai i njena rodica su spavale kada je granata probila zid sobe u kojoj su se nalazile. Granata nije eksplodirala, ali je zapalila balkon apartmana na trećem spratu. Na sreću, djevojčice nisu povrijeđene. Međutim, taj događaj je bio presudan da njihova familija kaže: sada je dosta. „Mislio sam“, kaže Selenin otac Rabee al-Refai, inače ljekar, „da neću ovdje ostati i gledati kako mi djeca umiru“. 32 godišnji al-Refai i njegova 27 godišnja supruga Rawan al Masalmeh su odlučili pobjeći.

U međuvremenu ova sirijska porodica živi u predgrađu austrijskog grada Tullna. Prvi put u životu se Selena sa dvogodišnjim bratom može nesmetano igrati i gledati televiziju bez straha da će pasti granata. Šta više, Selena ovdje već ide i u obdanište.

Rabee al Refai napokon radi u bolnici. Doduše, trenutno je na praksi. „Lijepo je kada se čovjek ponovo vrati u normalan život“, kaže al Refai. On još mora naučiti njemački jezik i teži ka tome da dobije dozvolu da u Austriji radi kao ljekar kako bi ponovo mogao pregledati pacijente.

Novi život u Austriji

Građanski rat u Siriji traje skoro pet godina i ovaj bračni par je siguran da se konflikt neće uskoro završiti. Zbog toga su Rabee al Refai i Rawan al Masalmeh odlučili da u Austriji počnu novi život.

Novi početak kod mnogih sirijaca ne ide tako glatko kao u ovom slučaju. Zahtjev za azil familije al Refai je odobren samo četiri mjeseca nakon što su stigli u Austriju. Razlog za to je: Rabee al Refai je poduzeo sve kako bi se istakao iz mase od 95.000 izbjeglica koje su prošle godine u Austriji podnijele zahtjev za azil. Jedan od razloga je i ekstremno velika spremnost građana u njihovom okruženju da pomognu ovoj porodici. Porodica al Refai je dobila veliku podršku od pomagača, komšija, ali i grupe ljekara i medicinskih sestara sa univerzitetske klinike u Tullnu.

Tako je porodica nakon nekoliko telefonskih poziva dobila krov nad glavom: namješten stan jednog ljekara koji je trenutno u inostranstvu. Pomagači su se također potrudili za mala Selena dobije mjesto u obdaništu, a pokazali su im i gdje se može jeftino kupovati, gdje je biblioteka i kako se koristi javni prevoz.

"Luksuzna skrb"

Jedan od onih koji su pomogli sirijskoj izbjegličkoj porodici je i hirurg Bernhard Zeh. On je cijelu akciju nazvao „luksuzna skrb“. On smatra da veliki angažman ima veze sa odlukom građana Tullna. Naime, Tulln je početkom septembra odlučio da jednoj malo grupi tražilaca azila pruži posebnu pomoć. Velika je razlika da li se pomaže pojedincima ili se pokušava učestvovati u rješavanju velikih problema. „Kada imate više hiljada ljudi kojim je potrebna pomoć, brzo se osjećate preopterećenim“, argumentuje Zeh. „Međutim, kada se radi o pojedinačnoj familiji, onda se može reći: ok, ja ću preuzeti to i to“, kaže Zeh.

Dobrovoljni pomagači su se u septembru sastali sa predstavnicima grada kako bi razgovarali o tome kako mogu pomoći izbjeglicama. „Raspoloženje je bilo veoma pozitivno“, kaže Zeh. Umjesto da čekaju da im vlada podijeli tražioce azila, oni su radije sami krenuli u potragu onih kojima je pomoć potrebna. Pri tome je jedan od Zehovih kolega pročitao novinski članak Rabeeu al Refaiju.

Prava šuma i birokratska džungla

Tada je familija Refai, nakon opasnog bijega iz Sirije, još uvijek bila smještena u staroj kasarni u blizini Klosterneuburga. Oni su bili u grupi od 250 ljudi koji su bili smješteni u tom privremenom prihvatnom centru. „Tamo imamo dosta prijatelja“, kaže Rawan al Masalmeh.

Već na putu od Sirije do Klosterneuburga je al Refai bio od koristi kao prevodilac. Njegovo dobro poznavanje engleskog jezika mu je također dobro pomoglo da svoju porodicu dovede do Austrije i to kroz prave šume, ali i kroz birokratsku džunglu. U Tranzitnom centru Klosterneuburg je ubrzo postao nezamjenjivi prevodilac.

Nije dugo čekao da bi ga neko zamolio da mu pomogne, kaže fotografkinja Sabine Gösker, osnivač nestranačke inicijative "Klosterneuburg hilft". „Koristio je svaku priliku da se uključi“. Kada ga je Göskerova zamolila da joj pomogne na austrijsko-mađarskoj granici, odmah se odazvao. Nakon toga se pojavio novinski članak o 32 godišnjaku koji je privukao pažnju zaposlenih u univerzitetskoj klinici u Tullnu.

Pomagač bez obzira na diplomu

Rabee al Refai je praksu u klinici počeo 1. januara. Međutim, biće potrebno još dugo vremena da počne raditi kao ljekar. Njegova diploma mora biti priznata u Austriji, a njemački jezik mora govoriti kao što trenutno govori engleski.

Međutim, njemu je nešto drugo važno: „dobar je osjećaj ponovo raditi u bolnici“, kaže al Refai. Više se ne osjeća kao slabi i nemoćni izbjeglica, nego kao medicinar. Njegov kolega Bernhard Zeh je siguran da će al Refai preći sve prepreke i u Austriji raditi kao ljekar. Druge izbjeglice to nisu uspjele i bez obzira na fakultetske diplome, sada rade kao obični pomagači.

Zeh se sjeća jedne bosanske familije koja je prije 20 godina iz ove balkanske zemlje pobjegla u Austriju. Otac je ranije bio ljekar i u Austriji radi kao baštovan. Majka je bila bibliotekarka, a sada je čistačica. Međutim, njihov sin je uspio: on je također ljekar u univerzitetskoj klinici u Tullnu. To ohrabruje Rabeea al Refai, u najmanju ruku kada se radi o njegovoj četvorogodišnjoj kćerki Seleni. „Možda će i ona biti ljekar. Ona će to bolje raditi od mene“, kaže al Refai.