1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Najnoviji video

Turska i Evropska unija

Rainer Sollich4. oktobar 2004

U srijedu će Komisija Evropske unije predstaviti izvještaj o Turskoj. U međuvremenu je vjerovatno da će Komisija preporučiti početak pregovora sa Turskom o učlanjenju u Uniju. Konačan zaključak o tome će donijeti šefovi država i vlada u decembru - i tu se računa sa pozitivnim glasanjem. Pripadnost Turske Evropi je u mnogim državama, posebno u Njemačkoj još uvijek pod znakom pitanja. Ali, ne i u Turskoj.

https://p.dw.com/p/AVC6
Većina turskog stanovništva se nada skorom početku pregovora
Većina turskog stanovništva se nada skorom početku pregovora

Može li Evropska unija podnijeti ulazak Turske u Uniju? Koliko god se kontroverzno o ovom pitanju raspravlja u Evropi – faktički je sve već odlučeno. Bar što se tiče Brisela Ankara je duže od 4 godine oficijelni kandidat za priključenje Uniji. Osim toga predstojeći pregovori o uključenju će pokrenuti automatizam koji će kasnije biti teško zaustaviti. Pri tome valja napomentui da je stvarno uključenje moguće tek za 10 do 15 godina.

Skeptičnost nasuprot daljnjem približavanju Turske Uniji je izrazito jednostrana. U Turskoj se stepen saglasnosti medju stanovništvom kreće oko 70 procenata. A ne postoji ni značajnija politička ili društvena snaga koja bi javno bila protiv perspektive učlanjenja. To naravno ne znači da takvih snaga uopće nema. Samo, dok Brisel ne razočara Turska očekivanja ni ove antievropske snage neće izlaziti iz sjene. Neće jer, među turskim stanovništvom vlada velika euforija prema Evropi. Razlozi euforije nisu samo povezani sa privrednim perspektivama. Priključenje Uniji je za Ankaru pitanje prestiža i Turci je izjednačuju sa društvenim napretkom. Naravno s pravom, jer je ukinuta smrtna kazna, žene su dobila veća prava, a emituju se i televizijske emisije na kurdskom jeziku. Znači već sada se osjećaju mnogobrojni napretci od kojih profitira cjelokupno tursko društvo.

Ove promjene su se mogle sprovesti zbog toga što je Brisel insistirao na trajnim reformama. Ništa posljednjih godina nije toliko doprinijelo stabilizaciji Turske kao izgledi na predstojeći ulazak u Evropsku uniju.

Iz Turske perspektive bi priključenje Uniji bilo krunjenje evropskog puta, kojim je Kemal Atatürk prije 80 godina poveo zemlju. Atatürk nije samo uveo i danas važeću odvojenost države od religije. On je već 1934-e godine turskim ženama omogućio pravo glasa na izborima, dakle, u vrijeme kada su žene u Francuskoj i Švicarskoj na dan izbora skrušeno morale ostajati u svojim domovima. O svemu ovom bi morali razmisliti oni koji Tursku odbijaju smatrajući je "zemljom koja ne poznaje druge kulture”, uprkos njenom desetogodišnjem članstvu u NATO-u i Vijeću evrope.

Naravno da su neki dijelovi zemlje još uvijek nerazvijeni, a također postoje i kulturne razlike. Ipak većini Turaka nije problem istovremeno se osjećati kao musliman, demokrata i Evropljanin. Sadašnje debate koje se u Evropi vode o Turskoj, izazivaju medjutim utisak kao da se stanovništvo Turske želi ubijediti da nije sposobno osjećati se tako.