1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Turska kao model modernizacije islamskog svijeta?

Reiner Sollich22. juli 2004

Kada se diskutira o buducnosti islamskog svijeta , uvijek iznova se, posebno od strane zapadnih politicara, Turska pominje kao moguci uzor razvoja. Turska je clanica NATO-a saveza, tradicionalni zapadni partner i tezi ulasku u EU.Drzava i religija su na Bosforu formalno strogo odvojeni, a uprkos mnogim nedostacima, Turska raspolaze demokratskim sistemom. Koliko su realna ocekivanja da bi Turska mogla biti primjerom za islamske zemlje, posebno na Bliskom ili Srednjem istoku?

https://p.dw.com/p/AVEr
Sa proslave 80 godina moderne Turske
Sa proslave 80 godina moderne TurskeFoto: AP

Za njemacku vladu je stavar jasna: Turska je sa svojom zapadnom orijentacijom potencijalni model za druge zemlje sa muslimaksim stanovnistvom. To uvjerenje je pored kancelara Gerharda Schrödera , ponovo izrazio i savezni ministar vanjskih poslova Joska Fischer.Njegova nada:

" Mozda Turskoj moze uspjeti da se – saglasno kriterijima iz Kopenhagena za uclanjenje u EU, razvije u evropsku drzavu sa pretezno muslimaskim stanovnistvom u kojoj se postuju prava vecine i manjina i vaze principi demokratske i pravne drzave. To bi bilo od neprocjenjivog znacaja za stabilnost cijelog regiona i za reformske perspektive islamskog svijeta, a prije svega regiona Bliskog istoka.Takva demokratska Turska bila bi jasan signal da islam i moderno drusvo ujedinjeni u jednoj velikog drzavi ne moraju biti u oprecnosti"

Ali, da li je takva nada realna?

Sigurno je da bi clanstvo Turske u EU znacilo vazan signal.

Pokazalo bi se da EU nije cisto zapadno- hriscansko drustvo, nego da integrira islam, koji postoji na Balkanu, jos prije nego sto su na evropsko tlo poceli stizati Turci, Arapi i ljudi drugih islamskih zemalja.

Impuls za demokratizacijom dolazi iz samog turskog drustva,mada jos uvijek postoje unutarpoliticki otpori. No, oni se mogu prevladati davanjem perspektive ukljucenja u EU.

Odvojenost religije i drzave je i nakon 80 godina od osnivanja moderne Turske jos uvijek tako strogo postavljena, da se ni jedna politicka partija ne smije javno pozivati na religiozne vrijednosti.

Takva odvojenost pak, u vecini arapskih drzava je nezamisliva.Cak i kod tzv. "arapskog socijalizma" politika je prozeta religijom.

Turski model jos uvijek nije zavrsen. Prije svega zbog uloge armije kao drzavnog cuvara,koja je neprihvatljiva za evropske kriterije.

Polazna pozicija u vecini zemalja Bliskog i Srednjeg istoka je sasvim drugacija.Bez politicke elipte po evropskim uzorima i bez zapadno orjentiranih karizmaticnih vizionara poput Ataturka nekad.

Konacno, tamo je mnogo teze odvojiti islam od drzave nego sto je bilo u Turskoj.

Cak i kada islam ,za razkliku od hriscanstva nema cvrstih institucija i struktura, dugorocno bi , umjesto turskog modela striktnog odvajanja drzave od islama,realnije bilo ici putem izmirenja religije i demokratije, kao sto je uspjelo mnogim zapadnim zemljama.Crkve su tamo u osnovi priznale da je politika svjetska stvar, i mora sluziti ne Bogu ,nego ljudima.Istovremeno se u vaznim drustvenim debatama crkva ne susteze zauzeti javno svoju poziciju- kao dio svjetskog, demokratskog procesa.