1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Turska: Sreća u nesreći

13. juni 2011

Turski premijer Redžep Taib Erdogan osvojio je apsolutnu većinu na parlamentarnim izborima. No budući da mu nije pošlo za rukom osvojiti i drvotrećinsku većinu neće mu biti jednostavno provesti ustavnu reformu.

https://p.dw.com/p/11ZIA
da AKP nije uspjela osvojiti dvotrećinsku većinuFoto: picture alliance/dpa

Gdje su razlozi treće ubjedljive Erdoganove pobjede u posljednjih devet godina? Već godinama Turska bilježi izuzetne privredne rezultate, mada su reforme, čiji je cilj da se zemlja prilagodi standardima Evropske unije, sve sporije kako nestaje nada u skori prijem.

.
Baha Güngör, urednik Turske redakcije DW-aFoto: DW / Baha Güngör

Ubjedljiv Erdoganov uspjeh je nesreća za Tursku. Posljednjih godina on ima sve manje sluha za savjete i ne preže od toga da protivnike proglasi gotovo za državne neprijatelje. Sreća u nesreći je što AKP nije uspjela da osvoji dvotrećinsku većinu, 330 poslaničkih mjesta, tako da neće moći sama da mijenja ustav, nego će morati da pravi kompromise sa opozicijom. Tako, za sada, neće biti ispunjena Erdoganova želja da Turska postane predsjednička republika.
Paradoks je već to što su demokrate tokom izbora strahovale da desničarski ekstremisti neće uspjeti da uđu u parlament i na kraju se radovale što je MHP prešla cenzus od deset odsto glasova. Naime, da nisu uspjeli većinu njenih mjesta dobila bi Erdoganova AKP i tako bez problema sama promijenila ustav.

Ipak dolaze teški dani

Uprkos jasnom ishodu izbora Tursku očekuju teški dani. Pritisak pristalica AKP na one koji drugačije misle biće još veći. I dalje će se smanjivati sloboda medija, a vjera će imati prioritet uprkos laicističkom uređenju zemlje. Na taj način će Turska postati kandidat za članstvo u Evropskoj uniji koji sam daje razloge da kandidatura bude odbijena.
Ukoliko ne dođe do promjena AKP će na sljedećim izborima ostvariti sve ciljeve koje ovog puta nije uspjela da ostvari. Istina, ne bi trebalo računati na to da će postati drugi Iran, a Redžep Tajip Erdogan drugi Mahmud Ahmadinedžad. Već poređenje sa Putinovom Rusijom dovoljno je da se sa zabrinutošću gleda u budućnost.

Autor: Baha Guengor / Nenad Briski
Odg. urednik: Zorica Ilić