TV u "zaleđu"

Mediji se vrlo rijetko kritički osvrću na svoj rad. U Berlinu se tog posla prihvatila skupina novinara. Svi oni vole sport i nogomet - razlog više za kritički osvrt na kvalitetu sportskih prijenosa na televiziji. Prvenstveno nogometnih prijenosa. Novinare smeta da sportske emisije postaju sve više i više "eventi", da se čak i najobičnije susrete "napuhuje", pretjerano dramatizira, da se sport - inscenira.

OK, prava prijenosa su skupa, televizije žele i zaraditi na skupim projektima. A lakše se zaradi kad se robu malo uljepša, uz pomoć reklame i drugih medijskih trikova.

Za ilustraciju smjera u koje se kreće branša navodimo dvije brojke. Svjetska nogometne federacija (FIFA) od prodaje prava na TV-prijenose utakmica nogometnog prvenstva svijeta (SP) 1986. u Meksiku zaradila je oko 50 milijuna američkih dolara. Od prodaje prava za SP 2006. u Njemačkoj FIFA je postala bogatija za 1,5 milijardi dolara. Ne radi se o procjenama, ovo su službene brojke koje je potvrdio bivši marketinški direktor FIFA-e Guido Tognioni. Komercijalizacija nogometa na globalnoj sceni usko je povezana s jednim imenom. Sepp Blatter.

Otkako je on 1998. preuzeo čelnu dužnost u nogometnoj "obitelji", najpopularniji sport na Zemlji doživio je transformaciju. Kako bi im se skupa ulaganja u TV-prava isplatila, mnogi TV-kanali više ne emitiraju samo 90-minutnu utakmicu. Prijenosi (najava susreta, rasprava u studiju, popratni prilozi, analiza u poluvremenu i nakon utakmice) traju i po tri sata. Dva puta više nego ono što je povod cijelom "cirkusu" - nogometna utakmica.

Intervju s "pozadinom"

Zbog čega sve to traje tako dugo? Zbog reklamnih pauza. U pauzi između dva priloga, TV-postaje emitiraju spotove svojih mušterija, pola minute reklamnog prostora u najboljim terminima emitiranja oni prodaju za "masne" pare. To je novac kojim plaćaju prava prijenosa. U najboljem slučaju televizije i zarade na sportu.

Pa ipak, šef sportske redakcije "Sportschau" njemačke javno-pravne postaje ARD Steffen Simon svoj posao prvnstveno vidi u - informiranju, a ne zabavi. "Nogomet je postao dio naše kulture, nogomet se elementarno razlikuje od jednostavne zabave", tvrdi Simon, čiji novinari subotom popodne "hrane" naciju svim relevantnim scenama bundesligaškog kola.

No, i Simon otvoreno priznaje da mu radni uvjeti u jeku komercijalizacije nogometa "idu na živce". Svaki je detalj naime ugovorom o pravu prijenosa strogo definiran. Novinari ne smiju intervjuirati igrače i trenere na mjestu koje se njima sviđa, oni ih MORAJU intervjuirati ispred ploče s logotipom sponzora. To stoji u ugovoru koji je Njemačka nogometna liga (DFL) sklopila s ARD-om. DFL zastupa interese 36 prvoligaških i drugoligaških klubova.

Problemi nastanu kad neka TV-ekipa snima i emitira kadrove (nedozvoljene) iz utrobe stadiona, na putu u svlačionicu. Kod takvih situacija ima i prijetnji, priznaje sportski šef ARD-a. A organizatori (DFL) prijete da će novinarima zabraniti ulazak na stadion na sljedećoj utakmici.

Dok se novinari koji prate nogomet bore s takvim problemima, čelni ljudi drugih sportskih disciplina žale se da je nogomet postao previše dominantan u medijima. "Skoro sav novac odlazi za nogomet, Formulu 1 ili boks", tvrdi Helmut Digel, bivši predsjednik Njemačkog atletskog saveza.

Transparentnost! Kakva transparentnost?

Bivši dužnosnik FIFA-e Guido Tognioni predbacio je TV-postajama da skrivaju stvarne troškove sportskih prijenosa. Kad izvještavaju o drugim poduzećima, mediji uvijek govore da su za transparentnost, tvrdi Švicarac. On kaže da ni dan-danas ne zna koliko njemačke ili TV-stanice u njegovoj domovini doista plaćaju za prava prikazivanja nogometnih susreta uživo. "Zbog čega to ne znamo?", pita se on retorički.

Odgovor nije dobio ni u Berlinu. Novinari koji su sudjelovali u diskusiji rekli su da ni sami ne znaju koliko to sve košta. A onaj tko bi morao znati sve brojke - on nije ni došao na sastanak, kratkoročno je otkazao sudjelovanje. To je šef DFL-a Christian Seifert. Očito mu se nije svidio naslov diskusije, pretpostavljaju organizatori. A naslov je glasio: "Od sportskog izvještavanja do insceniranja eventa".

Jedan od novinara koji se bori protiv insceniranja je Hajo Seppelt. Nijemac je godinama komentirao prijenose plivačkih natjecanja i počeo je zavirivati i iza kulisa kad mu se učinilo da su plivači postali prebrzi. Kasnije se posvetio i biciklizmu i član je ARD-ove redakcije koja se bavi isključivo dopingom. Nigdje na svijetu ne postoji takva redakcija, kaže Seppelt. Njegov posao ima i nuspojava. "Svjetski biciklistički savez UCI odbija govoriti s nama!"

"Kurva plaća!"

Seppelt otvoreno kaže da vođenje intervjua u nogometnim emisijama nije njegova stvar. On je sportski novonar starog kova, koji današnji nogometni TV-program smatra više zabavom - a manje informativom. Njegov kolega i šef Steffen Simon dodao je da vjeruju kako smjer u kojem se razvija TV-izvještavanje o sportu, pogotovo nogometu, nije moguće zaustaviti niti korigirati.

Simon je prisutne sudionike iznenadio drastičnim riječima i priznanjem: "Odnos nogometa i televizije je odnos koji nalikuje odnosu između prostitutkine mušterije i kurve - samo što će ovaj put kurva sve platiti!"

Autor: M. Fürstenau / S. Matić

Odg. ur.: A. Slanjankić