U današnjoj Europi nema mjesta za islamofobiju

„Aktualna debata o slobodi umjetnosti i riječi i vrijeđanju religijskih osjećaja prijeti da postane karikaturalna. Na jednoj strani imamo dobre ljude i one koji razumiju islam, na drugoj strani priloge koji islam opisuju kao agresivnu religiju i interkulturalni dijalog izjednačavanju sa politikom popuštanja.

Ova diskusija ne uspijeva. Odgovor na krizu, koja sada prijeti između Zapada i arapskih/islamskih zemalja, može biti samo političke prirode. Ako su na početku Arapskog proljeća prije dvije godine demokratsko učešće i ljudsko dostojanstvo bili nešto što se u prvom redu zahtijevalo, danas je prije svega riječ o potrebi žurnog pronalaska rješenja za egzistencijalna ekonomska pitanja. To je tako u Tunisu, u Maroku, u Libiji, Egiptu,“ komentira Die Presse. Autor ovog komentara navodi da podrška i razvoj društva kao i pravne države i demokratskih struktura u ovim zemljama predstavlja i doprinos sigurnosti Europe. „Teror i besmisleni akti, kao posljednji u Bengaziju, ne smiju voditi tome da se odustane od ove politike. Za islamofobiju u EU ima malo mjesta kao što je to slučaj sa antisemitizmom. To je baza na kojoj se zasniva europska politika prema susjedima. Također i multireligijski dijalog mora biti nastavljen. To bi moglo i trebalo voditi do toga da jedan tako apsurdan film kao što je „Nevinost muslimana“ i strašne reakcije na njega budu anulirani,“ piše u komentaru Die Presse.

Propaganda u cilju tolerancije

Die Welt piše o tome da je u pariškom Luvru (Louvre) otvoren novi dio posvećen islamskoj umjetnosti koji zahvaljujući donacijama iz arapskog svijeta treba pokazati „svijetle strane“ islama. Autor komentara u Die Weltu se pita da li to može biti od pomoći s obzirom na realne konflikte praćene nasiljem?

„Kada je Francosis Hollande u utorak (18.9.) otvorio spektakularni novi odjel za islamsku kulturu u Louvreu počeo je govor podsjećanjem na francusku republiku koja je proglašena 20. septembra 1792. godine: Louvre je više od muzeja, on je institucija ove republike i njenih prosvjetiteljskih vrijednosti koje žele dosegnuti i iznad granica Francuske. Socijalist Hollande nije zaboravio spomenuti da je konzervativac Chirac bio taj koji je 2003. godine dao podsticaj za izgradnju novog dijela. Bilo je to dakle dvije godine nakon napada od 11. septembra i kratko nakon početka rata u Iraku. Dakle u vrijeme kada politička klima u Zapadnom svijetu prema dostignućima islamske umjetnosti nije bila posebno otvorena. Upravo zbog toga je Chirac želio prizvati u sjećanje 'svijetle strane' islama,“ piše Die Welt.

„Dan poslije, kada je pariški satirični list „Charlie Hebdo“, objavio karikature poslanika Muhameda, koji su bili manje dokument duhovne kritike religije, već indicija o kasnom pubertetu njegovih autora, postalo je jasno da između propagande o toleranciji u danima slavlja i svakodnevnog interkulturalnog nivoa postoji rascjep,“ piše Die Welt i zaključuje: „Problem dijaloga među kulturama je prije svega u tome da se on zapravo skoro ne odvija. Ako da, onda samo kao serija monologa – u muzejima.“

Autorica: Zorica Ilić

Odgovorni urednik: Svetozar Savić