U logor primamo samo žive
22. januar 2010
Na kojoj funkciji je svjedok tužilaštva bio u logoru Manjača nije otkriveno, ali sudeći po tome da je gotovo svakodnevno slao izvještaje u banjalučki Centar javne bezbjednosti, čiji je šef bio optuženi Župljanin, bio je u upravi logora. Tužiteljka Dzoana Korner (Joanna Corner) je Vijeću predočila niz tih izvještaja, u kojima je svjedok ukazivao na tešku situaciju logoraša. On je konretno navodio da zarobljenici bukvalno umiru od žeđi i da su izloženi maltretiranju i ponižavanju od srane policajaca iz Ključa i Sanskog Mosta, koji su obezbjeđivali Manjaču.
Ljudi su jednostavno odvedeni sa njiva
Žalio se i na neorganizovano i nehumano dopremanje zarobljenih Bošnjaka u logor. Prema jednom njegovom izvještaju, u julu 1992. je šleperom dovezeno preko 500 pohapšenih. Pošto su stajali stisnuti "kao šibice pod ciradom", na velikoj vrućini i bez dovoljno vazduha, veliki broj ih se ugušio.
"Ja sam bio zgranut kao čovjek jer 24 čovjeka je iz kamiona izvađeno, kojima se nije moglo pomoći, koji se nisu mogli vratiti u život," rekao je svjedok.
"Vi ste odbili da primite te mrtvace. Znate li šta se desilo s njima?" pitao je tužilac.
"Mi u logor primamo samo žive, i ti ljudi su vraćeni istim šleperima u Sanski Most."
"Ti ljudi nisu bili borci, nisu ili naoružani već su jednostavno odvedeni sa njiva, kao što vi ovdje u izvještaju kažete," rekao je potom tužilac.
"Može se tako zaključiti," potvrdio je svjedok.
"Vi ste smatrali da je neophodno da se naglasi da su zarobljenici takođe i ljudska bića."
"Uvijek sam tako smatrao dok sam bio na Manjači," rekao je svjedok.
Cilj: Trajno uklanjanje Bošnjaka
U drugom izještaju nadležnima naglasio je da Manjača ne smije biti kuća terora. Trenutno svjedoka, koji daje iskaz pod pseudonimom ST 172, unakrsno ispituju branioci Miće Stanišića i Stojana Župljanina, ali na sjednici zatvorenoj za javnost.
Dvojica bivših policijskih zvaničnika Republike Srpske optuženi su za progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, ubistva, protivpravno zatočavanje i druge zločine počinjene između 1. aprila i kraja decembra 1992. godine.
Cilj tih nasilja, koje su, prema tvrdnjama tužilaca, Stanišić i Župljanin planirali, pripremali i ostvarivali preko svojih podređenih, bio je trajno uklanjanje Bošnjaka i Hrvata iz 18 bosanskohercegovačkih opština.
Autor: Dževad Sabljaković, Hag
Odg. urednik: Svetozar Savić