U "nearijevskim" krajevima - Desno u Križevce

Desnoradikalne, "nacionalne" snage u europskim zemljama rado propagiraju strah od svega što dolazi preko granice i pokušava "onečistiti" čistu nacionalnu krv. No kada je prekogranična suradnja u pitanju, ne prezaju od suradnje i gostovanja i u "nearijevskim" krajevima. Suradnja njemačkih, hrvatskih, mađarskih, finskih i inih neonacista je klasičan primjer ideologije "neonacisti svih zemalja ujedinite se".

Iskazivanje želje za Reichom

Njemačka desnoradikalna glazbena skupina "Blue Max", čiji je nastup s hrvatskim "kamaradima" iz banda "Big Ed & KG23" u subotu (21.2.) u Križevcima spriječila hrvatska policija, svoju glazbu naziva "nacionalnom, brzom i zabavnom". Time se ovaj sastav izvrsno uklapa u desnoradikalnu skinhead scenu Europe koja sve više svoje snage udružuje i s istomišljenicima preko granica.

Najsvježiji primjer je i CD koji je "Blue Max" nadavno izadao zajedno s finskim i hrvatskim desnoradikalno-glazbenim snagama. Da ne bi bilo zabune o kakvoj glazbi se radi i u kojem vremenu autori ovog uradka žive, CD-naziva "Vinlandic/German/Croatian Strike-Force“ krasi zastava sadašnje ruske, za vrijeme tzv. Trećeg Reicha, finske pokrajine Karelije te crno-bijelo-crvena tzv. zastava "Njemačkog Reicha", koja doduše nije zabranjena ali desno-konzervativnim snagama u Njemačkoj često služi kao iskazivanje želje za Reichom "u povijesnim granicama". Jedino je zastava Republke Hrvatske na omotu ovog CD-a aktualna. Na ovom finsko-njemačko-hrvatskom zajedničkom projektu, čija je hrvatska promocija u Križevcima završila u pritvoru, se nalaze pjesme poput "Bald ist es soweit" ("Uskoro će kucnuti čas"), "Ghost of Vukovar" i "Prodano". Članovi "Blue Maxa" su aktvini i u drugim njemačkim bandovima slične orijetacije pa tako i u "Kategorie 18" pri čemu 18 u nazivu stoji prvo i osmo slovo abecede a time i incijale Adolfa Hitlera.

60 godina preodgajanja

"Blue Max", koji su dobili naziv prema jednom pruskom vojnom ordenu, već dulje vrijeme privlače pažnju njemačkih vlasti. Ovaj bend iz južnonjemačke provincije se tako našao i na prvom iz serije tzv. "CD-ova za školska dvorišta". Serijom ovih CD-ova desno ekstremna Nacionaldemokratska stranka Njemačke (NPD) već godinama vrbuje ispred škola diljem Njemačke.

Propagandisti NPD-a su shvatili da je ulazak u svijet desnog radikalizma najlakši preko glazbe pa su dosad podijelili već više od 100 000 CD-ova s naslovima poput: "60 minuta glazbe protiv 60 godina preodgoja", čime se aludira na stav desničara da se Nijemce nakon rata sustavno "preodgajalo". Inače, NPD se zbog svojih stavova, među kojima je i stremljenje ka promjeni društvenog poretka u Njemačkoj, već godinama nalazi na listi Ureda za zaštitu ustavnog poretka. Tzv. desni rock je još uvijek i nakon tridesetak godina nakon nastanka, jedno od najjačih propagandnih oružja desnih ekstremista u borbi za podmladak. Jer dok se klasničnim koračnicima i njemačkim "budnicama" moglo oraspoložiti samo staru nacističku gardu za pomladak su bili potrebni svježiji tonovi i zato je krajem sedamdesetih, prvo u Velikoj Britaniji, a kasnije i u Njemačkoj rođen desni rock.

“Doći će i naše vrijeme”

Ovom stilskom usmjerenju je, osim žestokog zvuka, karakterističan i zajednički patos u tekstovima u kojima pojmovi poput "domovine", "časti" ili "doći će i naše vrijeme" igraju veliku ulogu.

Kao rodonačelnici ovog žanra u Njemačkoj se smatra band "Böhse Onkelz". Idejni začetnici međunarodnog desno ekstremnog rocka se smatra britanski band "Skrewdriver" čiji je pjevač Ian Stewart jedan od osnivača međunarodnog neonoacističkog pokreta "Blood and Honour" ("Krv i čast"). Da njemačka scena ima problema s dobro organiziranim antifašističkim pokretom koji se svim silama bori protiv javnih istupa neonacista za očekivati je da će priliku za žive nastupe, od čega scena i živi, tražiti u susjedstvu što pokazuje i slučaj s Križevcima.

Budnost njemačkih antifašista na svojoj koži je osjetio i hrvatski pjevač Marko Perković Thompson čiji je koncert u Bochumu prošle godine zabranjen upravo zbog dojava iz lijevo orijentiranih krugova.

Autor: Nenad Kreizer

Odg. urednik: Svetozar Savić