U redu za smrt

Nove farmerice koje izgledaju kao da su nošene već nekoliko godina? Upravo je to današnja moda. Mnogi ih kupuju i rado nose. No, kako se uopšte postiže da nove pantalone izgledaju kao da su stare? Hiljade radnika u tekstilnoj industriji u Turskoj proizvodnjom ovakvih pantalona uništili su svoje zdravlje. Prvi su već i umrli od posljedica rada s otrovnim tvarima - i to sa samo 19, 22, ili 24 godine. Mnogi slučajevi će tek slijediti, očekuju stručnjaci. Svi su oni radili na crno u nekim podrumima gdje su praktično bili izrabljivani, a danas teško bolesni nisu u stanju ni platiti prevoz do bolnice, o transplantaciji pluća ne treba ni pričati.

Da nije ovog siromaštva…

Ambarlikej (Ambarliköy), siromašno selo na jugoistoku Anatolije, nekolicina mladića sjedi na zimskom suncu i bezvoljno gleda naokolo. Nemamo snage ni za šta drugo, kaže 28-godišnji Ramazan Tektas.

"Prije smo igrali fudbal i trčali okolo, danas to više ne možemo. Prije sam se mogao na primjer u zgradi popeti i na deseti sprat, danas jedva na drugi. Tada sam imao 72 kilograma, sada imam 60 i svakim danom sve manje i manje. Kada kašljem, onda iskašljavam krv."

Njegovoj braći Alicanu i Hasanu nije ništa bolje. Žale se na glavobolje, teško disanje, bolove u kostima i neprestani umor koji osjećaju. Njihova majka, Ksanim Tektas (Xanim), za svoje sinove ne može mnogo učiniti. Porodica nema ni dovoljno novca kako bi bolesni sinovi mogli platiti put do najbliže bolnice koja je udaljena 100 kilometara.

"Jako se brinem za djecu. Da nije bilo ovog siromaštva nikada ih ne bih pustila da idu. Ali, ovdje nema posla i nismo imali drugog izbora. Sinovi su radili s uređajima za pjeskarenje u Istanbulu. Nismo ni znali da će se ovo dogoditi, da će oboljeti", priča Ksanim.

U tekstilnoj industriji u Istanbulu trojica braće i mnogi njihovi prijatelji našli su posao - u proizvodnji jeans pantalona koje se prerađuju tako da bi izgledale kao da su stare, što je već godinama moda u zapadnom svijetu. Sašivene i obojene hlače prerađuju se uređajem za pjeskarenje kako bi se dobio upravo željeni izgled. Ta se tehnika zove "rodeo", kaže Hasan Tektas. "Rodeo-mašine rade na sitni pijesak koji se uz pomoć kompresora pod velikim pritiskom kroz cijevi šprica na hlače. Cijevi su bile veoma teške, a pritisak u njima je bio izrazito velik."

Transplantacija pluća samo san

Postupak koji je veoma opasan po život, to je stajalište i ljekara. Jer, pijesak se pod tim pritiskom raspršuje i ispušta silicijum - mineral koji je štetan za pluća. Bolest koja zbog toga nastaje zove se silikoza i nije izlječiva. Oboljeli teško dišu, smršaju brzo, iskašljavaju krv i na kraju umiru od gušenja. Ramazan Tektas, kao i drugi radnici, dugo nije znao što se događa. Tek je posljednjih nedjelja saznao od čega je obolio.

"Jedan naš prijatelj saznao je da ima ovu bolest kada su ga u vojsci testirali. Potom smo i mi svi prošli testove i ljekar nam je rekao da i mi bolujemo od iste bolesti. Svi smo žalosni i jako deprimirani, jer su nam rekli da nema izlaza."

Više od 50 mladića samo u Ambarliköy i u susjednom selu Kocaköy oboljelo je od silikoze. Liječnici procjenjuju kako je u Turskoj od te bolesti oboljelo na tisuće mladića, jer ih je oko deset tisuća radilo u tekstilnoj industriji s uređajem za pjeskarenje. Dovoljno je samo par mjeseci rada s tim strojem da čovjek oboli. Od ove se bolesti obolijeva tako brzo i zbog radnih uvjeta, kaže Ramazan Tektas.

"Radimo u prašini pijeska, radionica je bila veoma mala, bez klime, kako pijesak ne bi izašao iz prostorije. Prašina pijeska nikada nije nestajala, sve smo udisali kroz usta i nos." Zdravstveno osiguranje nije bilo uključeno u njihove plate, jer su svi mladići radili na crno. O transplantaciji pluća, koja bi im spasila život, ovi momci mogu samo sanjati. I dok oni u selu čekaju smrt, u radionicu u Istanbulu već su stigli novi mladići, kako bi ih zamijenili u radu s opasnim uređajima za pjeskarenje.

Autorica: Susanne Güsten/ M. Ljubičić

Odg. urednik: Svetozar Savić