U utrci s vremenom

1934. je u SAD razvijen prvi daljinski upravljač za televizore koji je preko kabla bio povezan sa uređajem. Sredinom 50-tih godina prošlog vijeka na tržište su dospjeli bežični daljinski upravljači koji su u Njemačkoj 70-tih godina postali standard. Riječ je o praktičnom izumu uz pomoć kojeg se udobno i brzo mogu mijenjati programi na tv aparatima.

Daljinski upravljač koji je izložen u berlinskom Muzeju za komunikacije datira iz 1986. i korišten je za televizore marke Grundig. Riječ je o jednom od 250 eksponata uz pomoć kojih se prikazuje koliko fenomen ubrzanja karakterizira naš život i to ne od kada je izmišljen daljinski upravljač, kompjuter ili pametni telefon, već barem od početka ranog modernog vremena.

Vrijeme je novac

"Vrijeme je relativna stvar". Ovu spoznaju zahvaljujemo Albertu Einsteinu. Mnogo hiljada godina ranije, ljudi su se kretali sporo, hodajući ili jašući konje, magarce, kamile ili slonove. Svi su se kretali prilično sličnim tempom, a putevi koje su prelazili bili su relativno pregledni. Taj prirodni ritam kretanja na prostoru Njemačke prekinula je plemićka porodica Thurn i Taxis koja je umjesto jednog, za slanje pošte koristila cijeli lanac jahača koji su se tokom puta mogli smjenjivati. Na taj se način vršila ušteda vremena korištenog za odmor, a pošta je brže stizala na cilj. Poslovni ljudi tome su se obradovali i vrlo rano spoznali da je vrijeme novac, tako da su iz ekonomskih razloga počeli podržavati razvoj poštanskih usluga.

"Ubrzanje je posljedica optimiranja i štednje", kaže Klaus Beyrer, koji je zajedno sa svojom koleginicom Katrin Petersen kustos berlinske izložbe. U Muzeju za komunikacije mogu se vidjeti ekponati koji svjedoče o postepenom razvoju poštanskih usluga - cedulje iz 18. vijeka uz pomoć kojiih se kontrolirala tačnost poštanskih jahača, modeli poštanskih kočija i vozovi, red vožnje, satovi, telegrafi, stenografske bilježnice, hemijske olovke.

Industrijalizacija je prisilila radnike da se pridržavaju fiksnog vremena što je zahtijevalo pouzdane mjerače vremena. Tako je sat postao instrument za koordinaciju svakodnevice. Satovi su postavljani na željezničke stanice, ulaze u fabrike, u dnevne sobe i kao budilice na noćni ormarić.

Paralelno uz industrijalizaciju uslijedila je i racionalizacija drugi životnih oblasti. U uredima su se počele koristiti pisaće mašine i kalkulatori kako bi se ubrzao proces rada, u domaćinstvu su žene za obavljanje kućnih poslova sve više počele koristiti pomagala poput mašine za pranje veša, posuđa, usisivače. Vrijeme je sve više postajalo dragocjeno i rijetko dobro. Zato je dobro došlo uvođenje struje koja je noć pretvorila u dan.

Netačnost - izgubljeno vrijeme

Uvođenjem bržih prevoznih sredstava se promijenio odnos ljudi prema vremenu. Tačnost je dobila na značaju tako da se i kašnjenje od nekoliko minuta smatra izgubljenim vremenom. I dok je u ranijim stoljećima put predstavljao cilj, danas mnogi na cilj žele stići što prije. Izložba u Berlinu govori o tome da vrijeme već odavno nije poklon, već da ima ekonomsku veličinu koja se efikasno koristi. Zato se proizvode sve brži automobili, vozovi, bicikli i avioni. Naučni sadržaji se sortiraju i u kompaktnoj formi nude korisnicima kompjutera i mobitela.

Brzina fascinira ljude. Oni oduševljeno prate rekorde, utrke i sportska nadmetanja atletičara. Brzina također prouzrokuje strah i danas kao i nekada kada su u pogon stavljene prve parne lokomotive koje su dostizale brzinu od nevjerovatnih 40 kilometara na sat. Dok jedni euforično pozdravljaju procese ubrzanja, druge ti procesi prave bolesnima. Još 1900. je bilo riječi o "nervoznom razdoblju", a danas se govori o "burnout sindromu". Skoro svi imaju osjećaj da nemaju dovoljno vremena. Naš komercijalizirani svijet i za takve probleme ima odgovor: u drogerijama i apotekama se mogu kupiti umirujuća i sredstva za spavanje te drugi slični proizvodi. Knjige sa savjetima o boljoj koordinaciji vremena se odlično prodaju, isto kao i energetski napitci.

Brzo možete proći i izložbom u Berlinu i zaustaviti vrijeme koje ste ovdje proveli. Ali možda će posjetioci i zastati za trennutak i možda će ih ova izložba potaći na razmišljanje, što je jedan od ciljeva njenih organizatora.

Autori: Silke Bartlick/Belma Fazlagić-Šestić

Odgovorni urednik: Nenad Kreizer